Šibenik na Božić 1066., Božić 2016. i Božić 2066. – hoće li imati išta zajedničko osim lokacije

Ovo je prvi pisani spomen imena Šibenik (na latinskom) od Božića 1066.

IME ŠIBENIKA: U nedostatku povijesnih i arheoloških podataka, ni na početku 21. stoljeća nema općeprihvatljiva, pouzdanog obrazloženja imena Šibenika. Prvi spomen imena Šibenik je u latinskom obliku, iz Krešimirove darovnice, izdane na Božić 1066. godine: (in) Sibiniquo (nominativ: Sibinicum). Dr. Miroslav Kravar u svojoj studiji "O imenu grada Šibenika", koja je objavljena u Spomen zborniku o 900. godišnjici prvog spomena imena Šibenik (1066.-1966.), podsjeća da je "od dolaska Hrvata na Jadran u prvoj polovini 7. stoljeća, pa do prvog spomena Šibenika iz 1066., prošlo više od 400 godina, za vrijeme kojih se o njemu , kao ni o njegovu imenu, ne može ništa sa sigurnošću tvrditi". A zatim je – od 1066. - moralo proći još 300 godina, da bi se u prvoj polovini 14. stoljeća prvi put pojavilo njegovo ime u hrvatskom obliku: Šibenik. Tako je bilo zapisano u glagoljskoj zbirci Grgura, sina Martina Borislavića, iz Gorica u Modrušu iz 1375. (Glagoljicu u Šibenik nisu donijeli benediktinci, nego je najvjerojatnije stigla z Bribira, gdje je Lujo Marun našao najstarije glagoljske zapise iz bribirske župe. Glagoljaši djeluju do 15. stoljeća i u Donjem Polju, Krapnju, Grebaštici, Srimi, Rakitnici, Prvić Luci i na Konjevratima. Kad je 1412. Venecija osvojila Šibenik, u gradu je zavladala latinica, a glagoljica nestala i iz šire okolice.) Najprije se vjerovalo da ime Šibenika potječe od Plinijeva Siccuma, što je prihvatio i šibenski humanist, Juraj Šižgorić, smatrajući da staro ime Siccum, a novo Šibenik, znače suho mjesto, dakle - grad bez izvorske, pitke vode, što je Šibenik bio sve do početka gradnje vodovoda s kraja 19. stoljeća! Zatim je sam Šižgorić postavio hipotezu, da ime Šibenika možda ipak potječe od šiblja, kojim je u počecima bio ograđen. Dr. Kravar na kraju svoje studije iznosi ključnu, ali krajnje maštovitu tezu-pitanje: je li taj šibenski situs, to gusarsko gnijezdo, u tamnim stoljećima svoje rane povijesti, nosio kakvo homofonično ime iz ilirskog toponomastičkog sustava, na koje su doseljeni Hrvati kasnije navrnuli drugo, slično ime, iz svog govornog kruga?

Ovako izgleda danas tvrđava svetog Mihovila, u kojoj je 25. prosinca 1066. hrvatski kralj Petar Krešimir IV potpisao dokument, s prvim spomenom šibenskog imena u povijesti

PRVI SPOMEN IMENA ŠIBENIK - IDENTITETSKI IZVOR: Zapisan je u ispravi (povelji-darovnici), kojom hrvatski kralj Petar Krešimir IV daruje kraljevsku slobodu benediktinskom samostanu svete Marije u Zadru, na Božić 1066. godine. U prijevodu taj tekst glasi:

"Godine utjelovljenja gospodina našega Isusa Krista 1066., za vladanja Dukasa u Konstantinopolu, ja - Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije, sin Stjepana kralja, dopuštenjem Lovre, splitskog nadbiskupa, i svih biskupa našeg kraljevstva, i sigurnošću našeg vojvode Stjepana i ostalih velikaša Hrvatske, dajem kraljevsku slobodu zadarskom samostanu svete Marije, koji je sagradila moja sestra Čika, tako da, ako se neki drznik bude htio u nečem spomenutom samostanu suprotstaviti ili silom nešto bude oteo, neka četverostruko vrati crkvi, a sve njegovo neka potpadne pod kraljevsko pravo. Na dan rođenja Gospodnjega, u Šibeniku (IN SIBINIQU0), pred svima, ova isprava spomenutoj opatici Čiki bi dana."

Taj kraljevski dokument pisan je beneventanom, srednjevjekovnom latinicom. To pismo nosi ime prema gradu Beneventu u južnoj Italiji, u kojem se (u skriptoriju benediktinskog samostana u Montecassinu) oblikovalo u drugoj polovini 8. stoljeća, da bi se već na prijelazu u 9. stoljeće širilo i Dalmacijom. Inače, Benevento se sve do 275. prije Krista, dok Rimljani tamo nisu pobijedili epirskog kralja Pira (318. - 272. prije Krista), te tu uspostavili svoju koloniju, zvao Malevento. Pir je u povijest najdublje ušao izjavom, nakon što je uz velike gubitke pobijedio Rimljane 281. kraj Tarenta, da "još jedna takva pobjeda i propali smo".

KOLIKO JE ŠIBENIK KREŠIMIROV GRAD: Uz tradicionalni šibenski identitet u mitološkim verzijama i u metaforičnim znakovima njegove povijesti često se navodi da je Šibenik - Krešimirov grad. Ali, ne samo da se kralj Petar Krešimir IV u Šibeniku najvjerojatnije nije ni rodio, niti je u njemu ikad živio, pa u njemu ni umro, nego i sam ondašnji Šibenik najvjerojatnije nije doživljavao ni kao svoju prijestolnicu. Jer, ni povijesna znanost ni do početka 21. stoljeća nije dokučila ni kad se i gdje Krešimir rodio, ni kad je i u kakvim okolnostima umro, nego samo da je vladao od 1058. do 1074., ali se također ne zna ni nad kolikim je područjem vladao i kako. Dokazano je da mu je otac bio kralj Stjepan II, ali se ne zna tko mu je bila majka. Dokazano je da je prvi sebe potpisao kao kralja Hrvatske i Dalmacije, ali se ne zna pouzdano je li i sam bio pismen. Sa Šibenikom ga službeno i dokazano veže samo povelja (na latinskom), koju je u njegovu castrumu potpisao na Božić 1066. godine, na temelju čega je Šibenik, s tim prvim spomenom svojeg imena, ušao u povijest. Krešimir je pripadao hrvatskoj kraljevskoj obitelji Trpimirovića, čiji je osnivač bio knez Trpimir, a prvi kralj iz te loze bio Tomislav (vladao od 910. do 928.). Nakon što su Normani, kao vazali pape Grgura VII, napali Hrvatsku u studenom 1074., kralju Petru Krešimiru IV gubi se svaki trag. Povjesničari pretpostavljaju da ga je bio zarobio normanski grof Amiko II i pogubio. Grad Šibenik je 21. prosinca 2000. postavio spomenik kralju Petru Krešimiru IV na donjem ulazu u park Roberta Visianija.

Ovo je UNESCO-ova katedrala svetog Jakova i okolišna venecijanska struktura hrvatskog i europskog Šibenika, za koju danas znaju mnogi turisti širom svijeta

ŠIBENIK - PRVI GRAD KOJI SU PODIGLI HRVATI: Za razliku od Poreča, Senja, Zadra, Trogira, Splita, Starigrada na Hvaru ili Dubrovnika, urbani uspon Šibenika počinje nakon dolaska Hrvata u sklopu "velike seobe naroda". Arheološka iskapanja na tvrđavi svetog Mihovila potkraj 20. stoljeća upućuju na zaključak, da je uz tadašnji castrum raslo i naselje, znatno starije od njegova prvog spomena u jednom dokumentu, onom iz povelje Petra Krešimira IV, izdane na Božić 1066. Ali, ni o Hrvatima iz tog vremena nema mnogo pouzdanih podataka. Hrvatska povijest se i dalje oslanja na Konstantina Porfirogeneta, koji je sredinom desetog stoljeća u svom djelu "De administrando imperio" zapisao da su Hrvati u zaleđe istočnog Jadrana stigli iz Bijele Hrvatske, dok Toma Arciđakon u "Historii salonitani" iz 13. stoljeća tvrdi da su Hrvati bili autohtono pleme, koje se pomiješalo sa 6-7 plemena iz Poljske. Na temelju najnovijih arheoloških nalaza i studija svih izvora, povjesničar Neven Budak 2006. zaključuje da su srednjevjekovni Hrvati nastali stapanjem došljaka s mnogobrojnijim starosjediocima! Dakle, doseljeni Hrvati su i na šibenskom području najvjerojatnije bili početna manjina, koja je s vremenom nešto svoga (govora i običaja) nametnula domicilnim, više ili manje romaniziranim Ilirima, a više toga od njih preuzela. Jer, niska je vjerojatnost da je u "velikoj seobi naroda" na šibenskih, donjopoljskih, skardonskih i danilskih 2000 stanovnika doselila masa brojnija i od npr. bar 5000 agresivnih i kulturno superiornih pješaka, dajući kasnije tobože isključivi, svoj etnički pečat urbanom usponu Šibenika. Jer, na sličan su postupan način svoj udjel u razvoju šibenskog identiteta kasnije davali i Vlasi i Morlaci iz zaleđa, kao i izbjeglice pred turskim najezdama u Bosni i Dalmatinskoj zagori, osobito nakon što je kuga iz 1649. gotovo ispraznila grad. Iako je Šibenik bio prvi grad koji su podigli Hrvati, nikad - s izuzetkom kratkog razdoblja iz početka 1945., kad je u njemu djelovao ZAVNOH kao vrhovno tijelo republičke vlasti - nije bio značajnije političko ili državno hrvatsko središte. U tadašnjim geopolitičkim okvirima, u 9. stoljeću to je bio Klis, gdje je stolovao knez Trpimir (u čijoj se darovnici iz 852. prvi put spominje imenica Hrvat), a u 11. stoljeću nakratko Knin. Od 1066. (prvog spomena Šibenika) do 1463. (pada Bosne pod Osmansko carstvo) gotovo svi doseljenički valovi u Šibenik potječu iz Dalmatinske zagore i iz Bosne. Ali, prema nalazima povjesničara Nevena Budaka, hrvatsko ime se na tim prostorima dotad gotovo ne spominje, pravoslavaca je malo, a katoličanstvo tek prodire. Crkva bosanska (bogumilska) se pomalo gubi, fratri se zauzimaju za početna utočišta, a ćirilica prevladava u slabašnoj pisanoj komunikaciji i dokumentima. Tek od 1463. na djelu je islamizacija Bosne i Hercegovine, uz rubni uspon pravoslavlja na istoku i katoličanstva na zapadu, te demografski marginalnog, ali kulturološki značajnog židovstva u sredini. Većinu etnosa (nomada i stočara) - iz kojeg vojnim, vjerskim i kulturološkim intervencijama sa strane na prostoru Bosne i Dalmatinske zagore nastaju kasniji Hrvati, Srbi i Bošnjaci (muslimani) - čine Vlasi, kao starobalkanski skup plemena, koje manjinski, doseljeni Slaveni nazivaše Vlasima. Budak navodi da ti Vlasi kao stočari i ratnici žive u katunima oko Velebita, u Lici i uz Cetinu već od 9. stoljeća, te da je taj njihov dio "prilično pohrvaćen", jer da govore čakavicu. Prema socijalnom položaju i lokalitetu, postojali su spahijski i vakufski Vlasi u Osmanskom carstvu, pa krajiški Vlasi u Habzburškoj monarhiji i Morlaci u Mletačkoj Republici. Prvi put se pod tim imenom - Vlasi, spominju u povelji bizantinskog cara Bazilija II iz 979. Vlasi su za Bizant bili barbari, i nakon što su formalno postali kršćani, jer su u praksi više bili pogani ili bezvjerni, a u malobrojnim najreligioznijim slučajevima tek tobože heretični bogumili. Vlasi su se kroz svoju burnu povijest isticali brutalnošću, kao udarna snaga u turskom osvajanju Carigrada 1453., i kao uskoci i hajduci (jednom za Turke, drugi put protiv njih), i kao graničari (pa i šverceri) u sklopu svih mogućih režima na Balkanu. Morlaci, u venecijanskom žargonu, svoje ime ne vuku od većinski crnih očiju tih balkanskih stočara i gorštaka, nego - kao "crni Vlasi" - od crnih gunjaca u koje su se odijevali. I za Turke su bili Karaguni, zbog istih crnih kabanica. Dakako, uz tu doseljeničku masu nepismenih i siromašnih, presudan utjecaj razvoju šibenskog kulturološkog i hrvatskog nacionalnog identiteta davala je manjina obrazovanih svećenika, gradskih službenika, ratnih vođa, medicinara, graditelja, učitelja ili vodećih obrtnika, koji su povremeno ili za stalno dolazili u Šibenik, bilo iz Zadra, Trogira, Skradina, Venecije ili iz Beča. Istodobno je većina najobrazovanijih Šibenčana, osobito u razdoblju renesanse, svoja životna djela ostvarivala u Veneciji, Padovi, Požunu ili Beču, dok su se samo malobrojni među njima malobrojnima u svojim najboljim godinama vraćali u Šibenik.

Petoknjižje Ive Jakovljevića o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini

APOKALIPSA NA ŠIBENSKI NAČIN: Šibenik na Božić 1066., 2016. i 2066. – hoće li imati išta zajedničko osim lokacije? Hoće li u idućih 50 godina do svoje milenijske 2066. Šibenik ostati pretežno hrvatski i katolički ili će biti pretežno germansko-ugarski, ili možda čak i pretežno tursko-arapski, islamski grad? U ekonomsko-sociološkoj studiji Ive Jakovljevića, pod naslovom „Europski Šibenik“ (koja je krunska knjiga iz petoknjižja o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini: Velikog rječnika šibenskih riči, Šibenskog teštamenta, Šibenske filozofije i Šibenske likaruše), u futurističkoj završnici razmatraju se tri scenarija. Sva tri su već u igri, nadmeću se i isprepliću, i sva su tri krajnje razarajuća u odnosu na donedavni, tradicionalni šibenski identitet (i vlasnički, i politički, i demografski, i kulturni). „Europski Šibenik“ je objavljen na znakovitu Pepelnicu 2016, pa čitatelji danas, s pomakom od blizu 11 mjeseci mogu nazrijeti koji od spomenutih triju scenarija ima veće izglede. Preživi li do Božića 2066. ijedan primjerak „Europskog Šibenika“ bit će zanimljivo usporediti njegova tri scenarija sa fundamentalnim događajima, trendovima i dramatičnim promjenama, koje će u idućih 50 godina zadesiti i svijet, i Europu, i Hrvatsku, i Šibenik (ako će se tada još tako zvati).

Izgled zida jedne od najstarijih goričkih kuća iz 14. stoljeća na 950. godišnjicu prvog spomena imena Šibenik

ŠIBENSKA PREZIMENA U 21. VIKU: Ko su novi pravi Šibenčani

Vaki su bili pravi Šibenčani u zrilu jesen 1931-e

Šibenik je zadnjih lita ima sriću, šta ga - ka Dubrovnik - nisu zapasali furešti, nego naši odazgara, koji su i nako, i od prija svako malo bili u gradu. Pa se iz temeja prominija prvi dija popisa najbrojnijih šibenskih prezimena, ma ne i duša grada, nego je sad na jednima i drugima da od ovih drugih uzmu najboje šta nudu, a njiman da dadu najboje šta sami oće ponuditi. Većina najnovijih Šibenčana dolazi iz bližeg i zerce dajeg zaleđa, a najviše ih je - kako je to lipo prikaza popis stanovnika iz 2001. - u Šibenik došlo od Rogoznice, Primoštena i Donjeg poja s jedne, od Zatona i Rasline s druge, i od Drniša, Miljevaca i Lozovca s treće bande. Najviše ih se naselilo po Meterizama, u Njivicama i na Šupićevcu, dočin bogatiji među njiman kupuju kuće i parcele u staron dilu grada, nabaška na Gorici, koja se skroz pomladila, oli uz more, od Jasenova do Srime. Među na po fureštima, po prezimenima, najbrojniji su iz plemena Ademi, kojih je 16 (u četri famije) i više nisu furešti, nego naši, Šibenčani. Puno tih prezimena bilo je u Šibeniku i prija sto godina, ma tek su se rastrebukala na prilazu u 21. stoliće i sa sebon donila novu forcu i običaje. Puno njih je zadržalo kuće na svojoj starini, a u grad došlo zaradi posla, škole i bojeg života, ka šta je i puno starijih Šibenčana uz kuće i stanove po gradu uzdiglo i po bokunić vikendice na Adriji, u Žaboriću, na Zlarinu, na Kapriju oli na Primoštenskon Bilu. Kad čejade s bande vidi kolko se lipo slažu, da jedni na druge ne dižu glas i da jedan drugon daju ruku, kad god kome zatriba, šta kasti, nego da je Šibenik, na početku 21. stolića puno sritan grad.

A sad, ajmo s popison najbrojnijih među tin najnovijin Šibenčancima (prama popisu stanovnika iz 2001.), da bi se izbližega vidilo i kolko je kojih, i šta su nan sa sebon sve donili.



 1. Nakić - 161 (54)

 2. Peran - 161 (50)

 3. Burazer - 157 (51)

 4. Knežević - 155 (58)

 5. Lokas - 154 (51)

 6. Bilić - 148 (50)

 7. Vukšić - 141 (50)

 8. Bralić - 139 (50)

 9. Rupić - 134 (53)

10. Skorić - 133 (54)

11. Barišić - 131 (43)

12. Labor - 118 (39)

13. Budimir - 111 (37)

14. Papak - 109 (33)

15. Badžim - 106 (36)

16. Bulat - 106 (35)

17. Spahija - 106 (34)

18. Mišura - 105 (40)

19. Kulušić - 104 (33)

20. Klisović - 101 (39)

21. Krečak - 101 (33)

22. Bačić - 101 (33)

23. Malenica - 95 (31)

24. Čvrljak - 89 (30)

25. Gracin - 88 (49)

OSTALA, NAJBROJNIJA, IZ POPISA OD 2001. GODINE (naprid ih je ukupan broj, a u zagradama broj famija): Ademi 16 (4), Alić 35 (15), Alviž 27 (11), Anić 21 (7), Antolos 52 (19), Antulov 10 (5), Arbanas 3 (1), Aužina 72 (25), Babačić 23 (8), Bačelić 52 (21), Bačić 101 (33), Badžim 106 (36), Bakmaz 15 (4), Baković 27 (8), Bakula 49 (17), Banovac 61 (19), Baraka 14 (5), Bijelić 31 (13), Brajković 144 (51), Bralić 139 (50), Bubica 14 (5), Budimir 111 (37), Bumbak 55 (22), Burazer 157 (51), Cvitan 44 (17), Čvrljak 89 (30), Ćaleta 52 (24), Dujić 67 (21), Dželalija 51 (16), Ercegović 161 (65), Glomuz 4 (3), Gracin 88 (49), Grgurica 48 (12), Grguričin 30 (10), Grozdanić 49 (20), Gulin 290 (116), Jakelić 74 (26), Jakoliš 52 (28), Jakovljević 48 (23), Jelovčić 79 (36), Juraga 20 (7), Kardum 58 (23), Kedžo 33 (12), Kokić 44 (13), Kovač 108 (41), Kundaica 6 (2), Lakoš 58 (22), Lambaša 108 (45), Lazinica 27 (11), Lokas 154 (51), Lovrić 161 (61), Lučev 69 (28), Madžar 20 (6), Malenica 95 (31), Mandić 82 (33), Marasović 40 (13), Marčić 67 (20), Marić 67 (25), Martinović 85 (28), Mikulandra 228 (78), Mišura 105 (40), Nadoveza 36 (13), Ninić 159 (60), Paić 204 (62), Papak 109 (33), Peran 161 (50), Periša 143 (46), Perković 83 (28), Petrović 90 (32), Plenča 67 (22), Polombito 6 (3), Rupić 134 (53), Skorić 133 (54), Sladić 95 (29), Slavica 183 (82), Spahija 106 (34), Šarić 171 (65), Škugor 218 (84), Šupe 153 (56), Urem 19 (7), Urukalo 26 (9), Vidović 45 (18), Višnjić 57 (20), Vučenović 88 (31), Vudrag 53 (13), Vukšić 141 (50), Zoričić 90 (33), Živković 218 (84).

***KOMPLETNA ŠTORIJA O ŠIBENSKIN PREZIMENIMA more se naći samo u jednon zasebnon poglavju u „Šibenskon teštamentu“, mojen libru, za koji san dobija Nagradu grada Šibenika za 2012. godinu. Jošter ima ultimih 50-ak komada u prodaji u Šibeniku, u knjižarama Matica i Truta, te u Zagrebu, u Knjižari Ljevak na Trgu bana Jelačića i u Knjižari Dominović (u prizemlju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu). Komen te knjižare nisu s ruke, more i Šibenski teštamenat, ka i Šibensku filozofiju i Šibensku likarušu, pa i krunski Europski Šibenik (šta su libri iz jedinstvenog projekta preispitivanja šibenskog identiteta na početku 21. vika) naručiti na kuću: ivojakovljevic9999@gmail.com, uz plaćanje pouzećen (Šibenski teštamenat – 100 kuna, Šibenska filozofija – 50 kuna, Šibenska likaruša – 80 kuna, Europski Šibenik – 100 kuna). 

Najviše starih pravih Šibenčana jošter se more treviti na peškariji, di znaju naletiti ne bi li vidili ima li u ijednoj kašeti naške, friške ribe

***KO SU STARI PRAVI ŠIBENČANI: Tu štoriju morete naći u prilipon Šibenskon molitveniku, na adresi: sibenskimolitvenik.blogspot.com, di će pametnome biti rečeno i više nego šta će mu zatribati, a nastavak svemu, pa i skori kraj more naći u Šibenskon brevijaru, na adresi: sibenskibrevijar2.blogspot.com.

Na Gospu o' zdravja, 21. jedanajstoga: Četri čudotvorne ricete iz 17. vika, sačuvane u "Šibenskoj likaruši"

Nije onda bilo ni salmonele, ni pesticida, nego je sve od reda bila likarija do likarije, pa priko staroga pazara u Šibeniku prija podne nisi moga ni proći kolko je tamo bilo natisnuta svita, a da te ko u velikoj preši ne nagazi oli turne ramenon drito na tle

Prva: Ko se ne more sa ženon sastati, neka uzme od jarca oli od kozlića žuč, i užnju šaku krilatih mravi, pa nek ih satare zajedno, i s timen maže onog doli, pa poteke i odispod po jajima, i vratiće mu se sva forca, pa neće žaliti truda.

Druga: Za učiniti jude i žene okolo sebe skroz gole, vazmite od zeca zeru sala, ako će ga imati, pa nek se jedan tren slegne, i onda užgite šteriku i držite je u ruki, pa ćete krož nježin plamen viditi sve golo golcato okolo sebe. Samo, ne dajte nikomen šteriku iz svoje ruke, jerbo bi mogli i sami ostati goli golcati, pa da van se poslin smije cile svit.

Treća: Protivu zuboboje, ufati žabu zapuvaču, ter oni gnjatić između prigibli od kolina do bedra sarani do potribe kad zub zaboli. Onda onin gnjatićon tikni zub i na njemu podrži nikoliko puta, i - proći će. A najbrže će proći ako uzmeš gnjatić od desne noge.

Četvrta: A na koga vidurine navalu i dopolak ga izidu, nek odma pojide bokunić vučjeg srca, i to će mu biti lik.

„ŠIBENSKA LIKARUŠA“ - SADRŽAJ ZA ČITANJE, UZGOJ, BERBU, SMIJANJE I LIJEČENJE: Knjiga Ive Jakovljevića sadrži sljedeća poglavlja - Najstariji zapisi o šibenskoj medecini, Zapisi o najgorin šibenskin boleštinama od 1066. do prija malo vrimena, Zapisi o postu i pustiništvu ka početku svakog izličenja, Zapisi o filozofskin fundamentima šibenske medecine, Zapisi iz prastarskih fratarskih likaruša šta u Šibeniku liču i dan-danas, Zapisi o šibenskin likarijama za 21. vik, Zapisi o afrodizijacima brez kojih u 21. viku nema ni zdravja ni pameti, Zapisi o kućnin apotekama onda i danas, Zapisi o spizi šta liči i o najlikovitijin ricetama za svagdanje kužinavanje, te ka za zzuntu Misli za likovitu meditaciju i za molitvu za zdrav i lipi život. Daće van se - kaže autor - da znate kako tirati  Đavla, kako se trapiti, kako po zvizdama i pišaki viditi šta je na stvari, kako skalati uroke i drugome ih nabaciti, i koje naške amulete držati pri ruki, ter o' kojih se deset naških likarija i o' koje najžveltije naške afrodizijake potpačiti i u naskroz betežnon 21. viku.

PREPORUKA ČITATELJIMA, KUPCIMA I DARIVATELJIMA: Autor je "Šibensku likarušu" komponirao za čitanje i darivanje, pa je ona formatom i grafičkim dizajnom, uz "Šibensku filozofiju", drugi  najšibenskiji suvenir! Kao takva je idealna za darivanje u kombinaciji s nekim od najslavnijih šibenskih proizvoda (npr. s osušenom kaduljom ili Gospininom travom, kantarionovim uljem, vinom plavinom, ili babićem, s višnjevačom ili smokvaricom, umjetničkim slikama i kiparskim odljevcima s motivima iz šibenske sakralne, urbane i prirodne baštine itd.). Kao svojevrsna bočica eteričnog ulja, najbolje djeluje ako se čita u manjim količinama, ali često i u različitim povodima. Mlađima će se doimati samo kao literatura za valjanje od smija, ma starijima će pomoći da se uozbilje i dobro promisle o svemu, prije nego li za sve bude kasno.

Cijena - 80 kuna, meki uvez, džepni format, 112 stranica. Plaćanje pouzećem (poštanske troškove snosi nakladnik). NARUDŽBE na: ivojakovljevic9999@gmail.com. Više u internetskoj Knjižari Jakovljević Šibenik.

MARTIN I MI, PRAVI ŠIBENČANI: Upute za inpegulani petak, 11. jedanajstoga 2016.

Za Martina i za više petaka kroz godinu znali bi tolko pojisti i popiti, da bi od jednoga vidili trojicu (ka i na ovoj sliki, di je 2001. – na njijovoj Posljednjoj večeri - njih 12 apostola okruživalo najstarijeg Jakovljevića)

Jedno je kvasiti grlo, drugo je pijuckati, treće je piti, a četvrto – šljokati oli lokati i nalivati se. Tako je zapisano u ŠIBENSKON TEŠTAMENTU, di je potanko ispripovidana cila štorija o šibenskoj toverni, tovernašima i toj spržini šta je od njih ostala u inberlanome 21. viku. Jerbo, kako se spominje pisac ovih redaka, Ive Jakovljević, grlo po vazdan kvasi samo stariji, betežniji svit, nad kojima stoju likari, žene, ćere i đelože konšije, pa in broju svaki gucaj i pritu da će in doći zadnja ura, ako se ne zaustavu. Pijuckaju ozbijni judi, državni službenici i najviđeniji svit, koji držu do sebe. Oni pijuckaju samo dok ih drugi gledaju i miru in svaku mošu, ma kad ostanu nasamo, potegnu iz gume i ne znaju stati. Piju judi koje niko ne gleda i za koje niko ne zna. Kad su žedni piju, kad nisu žedni radu svoj posal oli zviraju u ništa. A šljokaju, loču i nalivaju se nemilice samo najgori od najgorih, kojiman ne more doći kraju ni njijova famija (ako je joštera imaju), ni poduzeće (ako ih tamo još držu), njanci judi koji puštavaju svoje vino, od kojeg živu (pa bi ga tili i naplatiti). Jerbo, šljoka se i loče i kad se ima ščimen platiti i kad su žepi prazni. Šljoka se, naliva i loče i rabetnjakon i za svece, među sviton i nasamo, u toverni i nasrid ceste. Šljokati - to oće reći: slatko i puno lipo piti, nalivati se i lokati iz dana u dan, cicati i vaik nadolivati, ulivati u se i plaziti po podu. Jerbo, jedanput se živi! Za šta da se odrečemo? Šljokajmo, ločimo i nalivajmo se, judi, nemilice! A, daj Bože, da za ultimu partimo pijani ki zemja! 

Leksikografski dodatak 1: NAJPOPULARNIJE ZADNJE ŠIBENSKE TOVERNE U 20. STOLIĆU

A) Koje su puštavale svoje i tuđe
   vino kroz cilu godinu

U Ridulina i Murgaša, u Docu,
di su sad kafići,
u Škarice na kuću i kraj Marende,
i u Sokola Bumbera, gori, u kužini.

U Andrijaša, u Prsana, u Ivine i u Dume,
s obe strane Vanjskog, pa u Čečure, kraj sv. Krševana.
I u Dorbića u Crnici, pa vizavi Muzičke na Gorici
i u Mile Trovača, vizavi Rokove Zadarske mlikare.

B) Koje su puštavale samo svoje
   vino, prošek i rakiju

U dolačkoj buti, kod Bujasa Kača,
u oboru Stipe i Dunke Karadžole
i u Karađole Bukarice na Škopincu,
pa u Vinka Batinice, priko zida.

U Prsana i u Zelenka Baranovića,
u Lasice Gojanovića i u Batinice Krkele,
u Junakovića oboru i u Parapeška,
pa u konobi Ercegovića Kutlića na Gorici.

U Šupe Klepice na Pojicima,
u Šeška i u Pengaša u Docu, i u Roka ispod Muntanje,
u Milete kraj Partizana
i u Vice Grandeša kraj Sokola. 

Pa i u Rontića na starome pazaru,

a u Težačkoj jošter i u Rude, i u Picule,

pa iza apoteke Varoš u Čelara i u Barbače,

i u Šime Panjkote, rečenoga Brambilo. 

Leksikografski dodatak 2: ŠTA JE DOŽA

Svaki čovik ima svoju dožu, samo se one minjaju kroz vrime i stađune. Najmanju dožu koristu popi, jerbo za misnih slavja samo kvasu grlo. Teke veću dožu, i to naše plavine, judima priporučuju likari, jerbo da je za srce i žile dobro svaki dan popiti po dva deca crnog. Prija su i dica imala svoju dožu, koja je bila vodoravni prst crnog i okomiti prst vode, za ručkon i večeron, a sad se puno njih drži drugih mira, pa se nalivaju nemilice. I ženama se priporučivala njijova doža, da ne bi ostale brez krvi i gožđa. Dobro je da žena potegne teke više, jerbo onda nema šta zamirati mužu, čija je doža veća od nježine, jerbo to njegovo tilo pita. Čovik u najbojoj forci, koji je radišan, triba na dan popiti barenko litru i po vina. Betežan čovik, u bilo kojin litima, ne smi vino njanci pogledati, pa se to zove njegova doža. Starije čejade, koje jošter more ići i po oštarijama i ne mora više misliti svojon glavon, nabaška ako je u pensiji, more kroz dan potegniti i do dvi litre (oli - kako se prija brojilo - do osan kvarata), samo onda triba računati da drugi dan ujutro odma triba početi s dva bićerinića naše, teke jače dropjanice, da mu živci dođu na svoje. Najvažnije je, da nikad niko ne pritira, nego da se drži dože: ako triba na dan piti litru, pije litru, a ako triba dvi, pije dvi, a ne iđe daje. Vaik triba voditi računa i koje je godišnje doba: jerbo je zimi boje piti višje dropjanice i crnog, a liti samo bilo oli opol (jerbo manje dižu tlak). Zimi se vino pije s manje vode, a liti po-a-po. Čoviku koji se drži mire, vidi se odma na faci da su mu žigarica, štumak i criva kako Bog zapovida, a čoviku koji pritirava, sve otekne, podbuje, pa mu počnu pucati žile, i vas treperi, ki šibica na vitriću. Okad znan za se, moja je doža: litra i kvarat na dan (makar bi moga potegniti puno više). A znan puno dana u godini biti zadovojan i s manjin dožama, i to samo onda kad sve četri držin u ariji, oli kad pišen libar, pa triban gledati šta će svit kasti.

*** Ovo su neki od fragmenata iz šeste škatule, pridodane ŠIBENSKOM TEŠTAMENTU, koji je sastavni dio petoknjižja o šibenskom identitetu (Veliki rječnik šibenskih riči, Šibenski teštamenat, Šibenska filozofija, Šibenska likaruša i Europski Šibenik), za koje je 2013. Ivo Jakovljević dobio Nagradu grada Šibenika. Autor I dalje piše i uređuje internetski Šibenski brevijar i stalno otvorenom drži internetsku Knjižaru Jakovljević Šibenik. Sve knjige mu se nalaze u prodaji u Šibeniku (knjižare Matica i Truta) i u Zagrebu (knjižare Ljevak, na Jelačićevu trgu, i Dominović, u prizemlju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu). Za zainteresirane izvan Šibenika i Zagreba narudžbe su moguće i na adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com ili na tel. 099-4414909. Europski Šibenik je 100 kn, Šibenski teštamenat 100 kn, Šibenska likaruša 80 kn i Šibenska filozofija 50 kn, a digitalni Veliki rječnik šibenski riči je dostupan besplatno na adresi: docs.com/sibenskibrevijar i na Facebooku.

   

 

Šta je, za nas Šibenčane, smrt

Ima li pod svin tin naškin šematorijima ijedne žive duše, oli su sve one, žive, povazdan s namin, da vako inšenpjani skroz ne zalutamo,a?

Oli, ajmo s ove bande, da bimo došli na isto, pa se priupitajmo: za šta nan vridi živiti? Jesu li to samo šoldi, slava, kupovanje, balambranje, opijanje, mržnja, zavist, tuča i pjačka? Oli jošter na svitu ima koje zrno jubavi, skromnosti i mira, priko kojih ćemo puštati najvišjin silama, da nan spasu dušu, kako bimo jopet, pivajući, mogli nazad.

Kad god nan dođu i Sisveti i Dušni dan, koje puno naših zovu Mrtvi dani, jedni kupuju cviće, drugi se jagmu za bakalar i favete di morte, a najveći broj nji i jedno, i drugo, i treće. Jedni iđu u crkve da bi se pomolili za sve pokojne, a drugi da bi svoje grišne duše priporučili na vrime, jerbo malo ko viruje da smo prija bili samo prašina, i da je sve ovo šta smo činili za svojeg zadnjeg života, bilo zaludu. Niko neće da od njega, poslin vakog života, kakav god da kome je, ostanu samo prašina i lug, koje vitar raznosi di on oće. Pa kad danas, poslin 950 lita, okad se pročulo za Šibenik, potegnemo šoto svega štriku: moremo li dosegniti ikakvi odgovor na to priteško pitanje - šta je za nas, prave Šibenčane, smrt?

Za razliku od cilog svita, di su se u potragi za odgovorima rađale velike religije i najdunbje filozofije, u Šibeniku se unazad ijadu lita nije oglasija niko, koji bi reka šta bi namin, Šibenčanima, mogla biti smrt. Jedino šta o smrtnon trenu zna kasti najveći broj našeg svita, to su riči žalovanja, od: "Šta moš. Nema nazad", do "Blažena ura, kad ga je diga."

Nije lako dokučiti, kako grad, koji je tolko pripatija u svojoj povisti, nije dospija o smrti kasti ni jednu jaču rič. Moglo bi se to protumačiti timen, šta je unazad tih ijadu lita u Šibeniku bilo više smrti nego života, pa se o smrti i nije imalo šta za kasti, nego da je vrag nosi i da svako čejade, kad mu mačka prileti isprid nogu, triput pjune. Sve do unazad dva stolića mrtvi, za koje se znalo di su pokopani i čiji su depožiti imali ime, mogli su se brojiti na prste jedne ruke. A jopet, kad su se na svetoj Ani počeli kopati judi po obitejskin grobnicama, pritiralo se u drugu bandu, pa in se počelo nositi cviće i prefin užgivati sviće, ka da u tin grebima i depožitima ima ičesa, osin prašine.

Spominjen smrt, kako je vidi većina našeg svita, a ne pravin diferencu između odlaska mladih i starih, poštenih i nepoštenih, pametnih i inberlanih, naših i njijovih, sritnih i inpegulanih, jerbo još virujen da je smrt - ka i sve u judskome životu - privid, kojemu mi ne moremo dokučiti kraj, i da se - triba li to ikomen dokaživati - tilo, ka stara jaketa, baca ća, a duša uzdiže, i prvon zgodon jopet vraća, ma u puno lipšen i sritnijen tilu. E, sad tribamo priznati, da i mi Šibenčani kadikad na ton tragu znamo kasti koju dunboku misal, pa ću spomeniti izreku, koja se jošter zna čuti poslin čije smrti, a glasi: "Spasija se!"

Od puno san naših najbojih Šibenčana, kad bi teke više potegli, čuja lipu misal, da bi namin, kad u zadnjen životu partimo, najpametnije bilo da užgemo tilo, i da nan ti lug poslin prospu oli u Konalu svetoga Ante, oli prama Krki, oli di se komen učini da mu je najdražje, da bi se pomognuti Krkon i moren prija vratili u najlipši grad na svitu. 

Ovi šibenski grob sa svete Ane pametnome govori sve

A red je da spomenemo i najdunbje od svih šibenskih misli, šta upućiju žive da razaberu šta bi mogla biti ona, smrt.

Ja san, judi, sebe prikrižija.  To reče svako naše čejade, kad dokuči da mu spasa nema i da mu je najpametnije da se njojzi višje ne suprotivi. Pa njemu ne triba njanci pop da ga prid ultimu prikriži oli ko bilo sa bande, jerbo je on, koji je cili svoj život bija sluga Božji, na vrime sam sebe prikrižija. I, evo ga, di  spokojan sidi pri dnu posteje i čeka svoju uru.

Sritan je koji se nije rodija. Na to nadođe svak s prvin patnjama, koje tokaju nju, njega, koga od njima najbližih oli koga sviman miloga, kojem nema pomoći. Pa, šta dulje živi, sve to jače uviđa da je sritan samo oni šta se nije nikad rodija. Jerbo, okada je svita,  čoviku je suđeno da u plaču dolazi i da u plaču odlazi.

Lipo je umra, samo je izdanija. Zna se treviti da čejade parti naglo oli u besvisti, prefin u snu. Pa svi reču da se tomen – da će partiti – niko nije nada, e da bi ko nadometnija kako žuti žutuju, a crveni putuju.

Najboje je umriti pijan ki zemja. To je meni tumačija jedan moj konšija, koji se odvaik suprotivija likarijama i likarima. Najžešće in se opira, kad mu je počeja padati život, pa se pročuja po pripametnoj zapovidi: Neću likara, nego dok dur – dur! Kad je bija u najbojin litima, priporučiva bi mlađima od sebe, da poslin svoje 40-e, svako jutro, čin otvoru oči, najprvo vidu jesu li živi, pa ako in se pričini da jesu, zafaliti Bogu i dunboko uzdaniti. Poslin, kad je bija u dunbjin litima i još radišan, spominja bi da više ne vodi računa o svojin godinama, jerbo da mu je podjednako ima li 60 oli 70 oli 80, ako je prvi svisti i s još bokunić force. Jer, šta bi ima od toga da ima i 30 manje, ako bi bija jedva živ? Jedino nije uspija umriti pijan ki zemja: u zadnju ga je odma ujutro tako bilo prisiklo, da nije dospija njanci marendati.

Prokletstvo Pakline i rič Sai Babe o Šibeniku na početku 21. stolića: 

Najprvo je zaklopija oči - pripovidala mi je potanko jedna lipa naša Šibenka, šta se bila zaputila do Sai Babe, u Indiju, da joj reče šta će biti s našin Šibenikon. Pa je sklopija ruke, pa se zagleda gori i doli, i - ka da ga je ništo prisiklo - stresa se, stisa i zamuča, pa poslin dujeg vrimena otvorija usta, da bi reka: "Vaš je grad na prilipon mistu, nema mu ravna. Ali, nećete ga uživati vi, nego drugi, jerbo je ispod njega puno tila, koja su umrla prija vrimena, oli nasilnon smrću, oli u velikin zarazama, pa sad tresu cili grad i nikon ne daju mira, dok svi njijovi potomci ne odu ća, da bi ga uživali furešti judi."

PRIPOMENA: Cilu štoriju o šibenskon gledanju na partencu i smrt morete naći u pripametnon libru-suveniru, pod naslovon "Šibenska filozofija", za samo 50 kuna (oli za tri kvarta od kila naške janjetine). Kome je teško poviriti u knjižare "Matica" i "Libar" u šibenskoj staroj jezgri, oli u knjižare "Ljevak" (na Jelačić-placu) i u "Superknjižaru" (u prizemlju Hrvatskog novinarskog društva) u Zagrebu, najboje je da se javi na e-adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com, pa ćemo se pogoditi ka judi.

NAJLIPŠI FRAGMENTI IZ MOJEG PETOKNJIŽJA O ŠIBENSKON IDENTITETU nalazu se na internetskom Šibenskom brevijaru (sibenskibrevijar.blogspot.com i sibenskibrevijar2.blogspot.com).

Šibenik 2016. - sve manje hrvatski, a sve više europski grad

Čuje li Super uho išta?

Iz "Europskog Šibenika" - krunske knjige petoknjižja (uz Veliki rječnik šibenskih riči, Šibenski teštamenat, Šibensku filozofiju i Šibensku likarušu) o šibenskom identitetu i o njegovoj skoroj sudbini, iz pera Ive Jakovljevića - donosimo jedno od završnih poglavlja, čije se činjenice još žilavo opiru službenoj verziji priče, općeprihvaćenoj u neobjašnjivo omamljenoj šibenskoj i hrvatskoj javnosti.

NOVO IME ŠIBENIKA NA ENGLESKOM: Šibenik je u svojoj jubilarnoj, 950-oj godini od prvog spomena svojeg imena u povijesti, pri kraju 2016. većinom svojih ekonomskih, vlasničkih, političkih, sigurnosnih, kulturoloških i vjerskih dimenzija – europski grad. Na novoj karti svijeta nalazi se u Europskoj uniji, na sigurnosnoj u NATO-u, a na vjerskoj u području prevladavajućeg utjecaja Vatikana i katolicizma. Većina njegova najkvalitetnijeg gospodarskog i financijskog potencijala u većinskom je posjedu velikih banaka i kompanija iz Njemačke, Austrije, Francuske, Mađarske i Italije: većina šibenske štednje nalazi se u bankama koje su u većinskom njemačko-talijanskom, njemačko-austrijskom i francuskom vlasništvu, većina telekom-prometa i usluga u mreži Deutsche Telekoma, kao i većina tržišta hrane i robe široke potrošnje, koja je u mreži vodećih srednjeeuropskih trgovačkih lanaca, kojima na šibenskom tržištu konkuriraju samo Todorićev Konzum i Slamićevo Djelo, ali uz većinski uvozne komponente kao u slučaju Konzuma, ili izvorno, ali periferno i uz krajnje napore, kao u slučaju Djela. Uz uvozne derivate iz većinski mađarske Ine, i uz posve uvoznu ponudu vozila, pretežno iz Europske unije, kao i lijekova, informacija i internetskih usluga, pa čak i ljekovita bilja, Šibenik s kraja 2016. je visoko integriran u Europsku uniju, te rastuće potčinjen interesima vodećih banaka i kompanija iz stare imperijalističke Europe. Uz njih - kao periferijski začini toj novoj europskoj vlasničkoj strukturi – bočno strše samo turski klinovi u Mandalini (novi hotelski kompleks D-resort i D-marina), i mulo kraj Dumboke, gdje je ruska, Lukoilova pumpa za jahtaše, ali i dvije najveće nepoznanice u završnici velike europske bitke za šibenske nekretnine: posljednji dani aluminijske industrije na prostoru TLM-a, i podjednako neizvjesni hipotekarni dani na prostoru TEF-a. Preuzmu li veliki inozemni akteri i većinu od te dvije mega-parcele, kao i cijelu istočnu stranu Kanala svetog Ante do Zablaća, u gradu i na njegovu širem području cvjetat će novi urbanističko-turistički i zabavni kompleks, koji će jednog dana - iz najpraktičnijih marketinških razloga - morati promijeniti i ime, možda na engleskom, kako bi bio u skladu sa svojim radikalno novim, europskim i estradnim identitetom.

BDP I U 2016. MANJI NEGO U 1989.: Iz posljednjih dana šibenskog i hrvatskog Šibenika još će se neko vrijeme, tu i tamo, spominjati da nije imao potencijala za bilo koju varijantu autonomna razvoja, jer je ključne bitke izgubio i u politici, i u ekonomiji, i u kulturi, još u završnici 20. stoljeća (iako službena povijest to još ne registrira). Jer, Šibenik je sam, savijajući se po nalozima nove hrvatske vlasti u cijelom razdoblju od 1991. do 2015., dopustio da ostane i bez negdje preseljenog i moderniziranog TEF-a, i bez elektrolize i gotovo cijelog TLM-a, a preko lokalne vlasti sam nije učinio dovoljno za uspješnu suradnju u projektima, koje je nudila zagrebačko-šibenska Zagreb-Montaža (potencijalno najveći investitor u novi šibenski industrijski i urbanistički razvoj), kao ni u privlačenju većih hrvatskih i inozemnih ulagače u niz novih industrija za 21. stoljeće. Tako ni u 2016. ni Šibenik ni cijela Šibensko-kninska županija još nisu ostvarili BDP iz krizne, predratne i prijelomne 1989., nego su samo svjedočili o kroničnom slabljenju industrijske ponude, zaposlenosti i profitabilnosti, zadovoljavajući se marketinški naizgled sve dinamičnijom, ali i kaotičnijom ekspanzijom turizma i industrije zabave.

STARI GRAD KAO POZORNICA NA OTVORENOM, IZ KOJE I ZADNJIMA VALJA ISELITI: Istodobno je pod ravnanjem Dina Karađole, kao direktora Turističke zajednice Šibenika, i mreže gradskih ustanova pod ravnanjem troje gradonačelnika u nizu (Klarić, Županović, Burić), u kratkom roku od desetak godina pokrenut niz novih turističkih manifestacija, investicija i programa, uz njihovu atraktivnu prezentaciju na terenu i na internetu. Od naslijeđenih programa preživjeli su i Međunarodni festival djeteta, i filmski program za djecu na Gorici, da bi im se u svojevrsnom krešendu nadodavali i Sajam u srednjevjekovnom Šibeniku, i Orguljaška škola, i koncerti klasične glazbe «Musica appassionata», i klapske večeri na Maloj loži, i Večeri

dalmatinske šansone, i Off-festival blues&jazz, i Terraneo, i Žedno uho, i Šibenski plesni festival, i Regius, i Salsa Beach Splash Festival, i elitni koncerti na svetom Mihovilu. Pod marketinškim sloganom «Grad-pozornica», Šibenik je probio zvučni zid, te je zadnjim stanovnicima stare jezgre (koja je kroz više od stotinu noći u godini doista pretvorena u bučnu, nesputanu pozornicu na otvorenom do duboko u noć ili i do u ranu zoru) u ime te vrste masovnog, zabavljačkog, partijanerskog turizma onemogućen normalan život. Tako s jedne strane, u ime turizma, Šibenik iz 2016. na kulturan i elitni način posjeduje blizinu dva nacionalna parka, mrežu prvih seoskih turističkih domaćinstava, Sokolarski centar, jahtaški čarter, niz noćnih diskoteka koje (kada poštuju sve standarde i propise) ne ugrožavaju život prvih susjeda, niz sve cjenjenijih restorana sa lokalnim i globaliziranim jelovnicima, regate krstaša, Basket tour (u čast Dražena Petrovića), sve uređenije i izazovnije objekte iz donedavno zapuštene fortifikacijske baštine, te gotovo cjelokupno renoviranu sakralnu baštinu, s novim malim muzejima i galerijama, ali u to isto ime, na istom prostoru dopušta noćne

bučne, glazbene masovke na otvorenom, koje obližnje stanovnike tjeraju na trajno iseljavanje, a s njima i mnoge goste iz tek otvorenih apartmana u staroj jezgri već nakon prve mučne noći. Takav, samorazarajući je i već kronično besmisleni koncept Šibenske noći, nakon otvaranja Međunarodnog festivala djeteta (!), koji se pretvara u mučenje zadnjih stanovnika stare jezgre do svitanja i u masovno opijanje maloljetnika.  Takve su i manifestacije crtanog filma, koje se iz nepoznatih razloga završavaju jednim razapetim platnom usred stambene četvrti i elektronskom bukom jačom od 110 decibela do 2 u noći sa svim popratnim repovima. Takve su, i za stanovnike većeg dijela Varoša, mučne noći tijekom kojih trešti elektronska glazba sa tvrđave svetog Mihovila, ili za stanovnike Crnice i Njivica podjednako mučna buka s otvorene scene na terenu TEF-a, ili ona na Jadriji (koja je prerasla više u stambeno, nego u turističko ili zabavljačko naselje).

"Odisej" u šibenskoj luci na putu za Itaku

PORAŽAVAJUĆI TURISTIČKI USPJESI: To je isti onaj Šibenik, koji posjeduje vrhunski novi/stari postav Gradskog muzeja, koji se diči katedralom svetog Jakova s UNESCO-ova popisa prvorazredne, zaštićene svjetske kulturne baštine, ali koji nikad dosad, ni sa razine gradske vlasti, ni s razine porezne uprave ili Turističke zajednice nije javnosti podnio račun ukupnih troškova i ukupnih prihoda od svih tih turističkih kontradiktornih investicija, programa i manifestacija, kao ni popis barem prvih 50 poduzetnika (vlasnika hotela, restorana, kafića, noćnih diskoteka i zabavnih programa, uključujući i Lučku upravu, tvrđavu svetog Mihovila i slične punktove uspjeha tog velikog šibenskog zaokreta), koji su svojim uspjesima najviše pridonijeli i punjenju

gradskog i državnog proračuna u ime turizma - i koliko točno svaki od njih (kao i popis onih koji usred ljeta slavodobitno prijavljuju mjesečne promete od samo 200 ili 300 kuna dnevno, bez ikakvih fiskalnih i poslovnih posljedica)! I sve to u okolnostima rastućeg gradskog duga i nemoći u krpanju niza neobjašnjivo zapuštenih krovišta, fasada i skalina u «gradu-pozornici». Toj slici - uz stalne prigovore dijela domicilne

mlađe publike, iskazivanih preko interneta, da u Šibeniku svejedno nema dovoljno zabave i da je Šibenik veći dio godine mrtav grad (ne zato što u njemu nema posla u modernim industrijama za mlade, nego zato što bučnih zabava na otvorenom još nema svaku noć u godini, kao u Las Vegasu) - valjalo bi dodati i posljedice nekontrolirane

turističke ekspanzije na okoliš, od sve češćeg plutanja fekalija od jahti i septičkih jama u punoj sezoni i na najatraktivnijim plažama u priobalju, do hektolitara mokrače kojom su začinjena sva veća noćna okupljanja u gradu bez i jednog većeg niza javnog zahoda za masovniju upotrebu, ni na rivi, ni u središtu - ali, kad je o tome itko od mjerodavnih

zucnuo ijednu riječ? Jedna od najupućenijih u potencijale i zamke turističke

industrije, svojedobna ministrica turizma, Pave Župan Rusković, nakon rekordne turističke sezone iz 2015., šalje svoj vapaj iz Dubrovnika (kojeg smatra izgubljenim slučajem zbog prekomjerne komercijalizacije prostora i devastacije baštine): «Ne dajte da se Dubrovnik ponovi i u Splitu, i u Šibeniku!» Ali, nije li to bio samo glas vapijuće u pustinji?

***EUROPSKI ŠIBENIK još se nalazi u šibenskim i zagrebačkim knjižarama, te u on-line prodaji: autor Europskog Šibenika, te još četiriju knjiga o šibenskom identitetu (Veliki rječnik šibenskih riči, Šibenski teštamenat, Šibenska filozofija i Šibenska likaruša), za koje je 2013. dobio Nagradu grada Šibenika, je Ivo Jakovljević (novinar Vjesnika, Danasa, Slobodne Dalmacije i Novog lista, od 1973. do 2013.). Još piše i uređuje internetski Šibenski brevijar (na Googleu i na Docs.com-u) i stalno otvorenom drži malu internetsku Knjižaru Jakovljević Šibenik. Sve knjige mu se nalaze u prodaji u Šibeniku (knjižare Matica i Truta) i u Zagrebu (knjižare Ljevak, na Jelačićevu trgu, i Dominović, u prizemlju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu). Za zainteresirane izvan Šibenika i Zagreba narudžbe su moguće i na adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com ili na tel. 099-4414909. Europski Šibenik je 100 kn, Šibenski teštamenat 100 kn, Šibenska likaruša 80 kn i Šibenska filozofija 50 kn, a digitalni Veliki rječnik šibenski riči je dostupan besplatno na docs.com/sibenskibrevijar i na Facebooku, ili javljanjem na adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com.

ŠIBENSKI BREVIJAR 2: Polemično i mistično štivo o šibenskom identitetu i o njegovoj skoroj sudbini

More li se u inberlanon 21. viku o ičemu bar tekice misliti naškon, šibenskon glavon?

Nakon što se člancima i slikama prepunio internetski ŠIBENSKI BREVIJAR 1 (sibenskibrevijar.blogspot.com), koji sam na Googleu otvorio prije gotovo četiri godine, njegov će se prirodni nastavak od danas, 21. listopada 2016., razlistavati na adresi ŠIBENSKI BREVIJAR 2 (sibenskibrevijar2.blogspot.com), pa jednog skorog dana na njoj – s kompletnim sadržajem - dočekati i svoj sretni kraj. Time moje tiskano i gotovo već prodano petoknjižje, o šibenskom identitetu i o  njegovoj skoroj sudbini u kaotičnom 21. stoljeću, dobiva zaokruženu internetsku verziju, na kojoj nisu samo fragmenti iz tog petoknjižja (Velikog rječnika šibenskih riči, Šibenskog teštamenta, Šibenske filozofije, Šibenske likaruše i Europskog Šibenika), nego i njegovo ponovno otčitavanje iz godina koje slijede, pa u tom kontekstu i vrednovanje polemičnih i mističnih futuroloških vizija iz završnog poglavlja „Europskog Šibenika“ o Šibeniku do njegove milenijske 2066. godine (kad će na Božić biti 1000 godina od prvog spomena imena Šibenik u jednom povijesnom dokumentu). Uz Šibenski brevijar 1 i 2, na tom mojem dijelu beskrajnog internetskog neba, čitateljima će pri ruci biti i štivo iz Knjižare Jakovljević (knjizarajakovljevicsibenik.blogspot.com), preko koje svatko može doći i do besplatnog primjerka digitalnog Velikog rječnika šibenskih riči, u njegovoj zadnjoj verziji iz 2016-e (nalazi se izravno na adresi: docs.com/sibenskibrevijar).

Spomenuh riječ petoknjižje, poznatiju kao velebni okvir za prvih pet knjiga iz Starog zavjeta (Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon), kojima je metaforički određen identitet svakog naroda, izloženog sudbinskim kušnjama. U skromnoj usporedbi, i to moje šibensko petoknjižje propituje šibenski identitet u njegovim aktualnim velikim kušnjama (demografskim, tehnološkim, političkim, kulturološkim, vlasničkim i ratnim), u sklopu europske Hrvatske. No, to šibensko petoknjižje nije štivo spasenja, nego beskonačnog niza krupnih egzistencijalnih pitanja bez pouzdana odgovora. I dok su Veliki rječnik šibenskih riči, poput biblijskog Postanka, a Šibenski teštamenat poput Izlaska, Šibenska likaruša poput Levitskog zakonika i Šibenska filozofija poput Knjige brojeva (poznate i po naslovu: U pustinji) - završene, cjelovite studije, Europski je Šibenik, poput Ponovljenog zakona, otvorena knjiga, štivo na vjetrometini 21. stoljeća, tog konteksta koji u sebi istodobno nosi i formule općeg spasenja kao i scenarije totalne propasti većine kulturoloških i civilizacijskih posebnosti, pa čak i visoko vjerojatnu, apokaliptičnu sliku kraja svijeta na Zemlji. Kako u tom dijaboličnom vremenu sačuvati jedan mali lokalni identitet, poput šibenskog, ili – u široj, metaforičkoj verziji – ranjive hrvatske posebnosti u svijetu globalizacije biznisa i trećeg svjetskog rata? Šibenski brevijar 2 će sa svoje strane nastojati da svakom od svojih čitatelja ponudi dodatno štivo u potrazi za odgovorima na spomenuti skup krajnjih pitanja.

Do cjelokupna štiva iz tog mojeg petoknjižja na internetu moguće je doći upisivanjem bilo koje od ovih ključnih riječi u tražilice: Ivo Jakovljević, Šibenski brevijar, Šibenski brevijar 2, Veliki rječnik šibenskih riči, Knjižara Jakovljević, itd. Mnogi od članaka iz Šibenskog brevijara i Knjižare Jakovljević dostupni su i na društvenim mrežama: na Facebooku, Twitteru i na G+, upisom mojeg imena i prezimena u tamošnje tražilice, u verzijama: Jakovljević Ivo, JakovljevićIvo i Ivo Jakovljević.