nedjelja, 20. svibnja 2018.

Šibenska katedrala nakon kuge iz 1649. na crtežu iz fundusa u petrogradskom Ermitažu


Sveti Roko, poslije kuge iz 1649., iscjeljuje svetog Jakova i Šibenik (skupa s kulom Teodošević i zatvorom - viri desno od Roka)

KUGA I SJEĆANJE: Kako je izgledao Šibenik 1536., kad je dovršena gradnja katedrale svetog Jakova, a kako nakon strašne kuge iz 1649., koja je pomorila gotovo 10.000 od ukupno 12.000 stanovnika unutar zidina i prigrada (Crnica, Varoš, Plišac, Draga)? Većina crteža i bakropisa iz tog vremena također je nestala tijekom te epidemije, jer su kugu pratili i pljačkaši, i požari, i višegodišnje kasnije devastacije, od kojeg se većina palača unutar stare jezgre nije oporavila do kraja 19. stoljeća, a neke od njih ni do danas.

MOJA JUČERAŠNJA SNIMKA IZ KLOVIĆEVIH DVORA: Zato je Šibeniku dragocjen ovaj crtež, koji sam snimio jučer u Klovićevim dvorima, među izlošcima iz petrogradskog Ermitaža, kojima je u sažetku prikazano, ne samo vrijeme Katarine Velike, nego i razmjeri njezina fundusa umjetničkih djela i dokumentarističke građe. Tamo se, naime, pod inventarskim brojem OP 2349, u Ermitažu, vodi i jedan crtež „Pogleda na Šibenik“, na kojem se u prvom planu vide kula Teodošević, te crkvica svetog Roka i zatvor, a preko njih kupola katedrale svetog Jakova. Riječ je o crtežu iz 1757. (98 godina nakon te kuge), koji je najvjerojatnije najstariji sačuvani crtež „pogleda na Šibenik“ i njegovu katedralu nakon 1649.

Vidi se tu i bokunić rive, a podalje i Kneževa palača

KATARINA VELIKA, UNESCO I JAKOV: Dakle, četvrt milenija prije nego što je šibenska katedrala – veliko djelo Bonina iz Milana, Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca – uvrštena na popis zaštićene svjetske kulturne baštine, bila je prepoznata i na dalekom dvoru ruske carice, Katarine Velike, da bi ta vijest došla do Klovićevih dvora, četvrt milenija kasnije, u proljeće 2018., pa otamo i u Šibenski brevijar. Crkvica svetog Roka, iscjeljitelja okuženih i zaštitnika od kuge, podignuta je bila u Šibeniku, uz rivu ispod katedrale, nakon kuge iz 1649., a srušena početkom 20. stoljeća, kao i kula Teodošević. Današnje skaline prema katedrali podignute su početkom 1960-ih.