Šta je, za nas Šibenčane, smrt

Ima li pod svin tin naškin šematorijima ijedne žive duše, oli su sve one, žive, povazdan s namin, da vako inšenpjani skroz ne zalutamo,a?

Oli, ajmo s ove bande, da bimo došli na isto, pa se priupitajmo: za šta nan vridi živiti? Jesu li to samo šoldi, slava, kupovanje, balambranje, opijanje, mržnja, zavist, tuča i pjačka? Oli jošter na svitu ima koje zrno jubavi, skromnosti i mira, priko kojih ćemo puštati najvišjin silama, da nan spasu dušu, kako bimo jopet, pivajući, mogli nazad.

Kad god nan dođu i Sisveti i Dušni dan, koje puno naših zovu Mrtvi dani, jedni kupuju cviće, drugi se jagmu za bakalar i favete di morte, a najveći broj nji i jedno, i drugo, i treće. Jedni iđu u crkve da bi se pomolili za sve pokojne, a drugi da bi svoje grišne duše priporučili na vrime, jerbo malo ko viruje da smo prija bili samo prašina, i da je sve ovo šta smo činili za svojeg zadnjeg života, bilo zaludu. Niko neće da od njega, poslin vakog života, kakav god da kome je, ostanu samo prašina i lug, koje vitar raznosi di on oće. Pa kad danas, poslin 950 lita, okad se pročulo za Šibenik, potegnemo šoto svega štriku: moremo li dosegniti ikakvi odgovor na to priteško pitanje - šta je za nas, prave Šibenčane, smrt?

Za razliku od cilog svita, di su se u potragi za odgovorima rađale velike religije i najdunbje filozofije, u Šibeniku se unazad ijadu lita nije oglasija niko, koji bi reka šta bi namin, Šibenčanima, mogla biti smrt. Jedino šta o smrtnon trenu zna kasti najveći broj našeg svita, to su riči žalovanja, od: "Šta moš. Nema nazad", do "Blažena ura, kad ga je diga."

Nije lako dokučiti, kako grad, koji je tolko pripatija u svojoj povisti, nije dospija o smrti kasti ni jednu jaču rič. Moglo bi se to protumačiti timen, šta je unazad tih ijadu lita u Šibeniku bilo više smrti nego života, pa se o smrti i nije imalo šta za kasti, nego da je vrag nosi i da svako čejade, kad mu mačka prileti isprid nogu, triput pjune. Sve do unazad dva stolića mrtvi, za koje se znalo di su pokopani i čiji su depožiti imali ime, mogli su se brojiti na prste jedne ruke. A jopet, kad su se na svetoj Ani počeli kopati judi po obitejskin grobnicama, pritiralo se u drugu bandu, pa in se počelo nositi cviće i prefin užgivati sviće, ka da u tin grebima i depožitima ima ičesa, osin prašine.

Spominjen smrt, kako je vidi većina našeg svita, a ne pravin diferencu između odlaska mladih i starih, poštenih i nepoštenih, pametnih i inberlanih, naših i njijovih, sritnih i inpegulanih, jerbo još virujen da je smrt - ka i sve u judskome životu - privid, kojemu mi ne moremo dokučiti kraj, i da se - triba li to ikomen dokaživati - tilo, ka stara jaketa, baca ća, a duša uzdiže, i prvon zgodon jopet vraća, ma u puno lipšen i sritnijen tilu. E, sad tribamo priznati, da i mi Šibenčani kadikad na ton tragu znamo kasti koju dunboku misal, pa ću spomeniti izreku, koja se jošter zna čuti poslin čije smrti, a glasi: "Spasija se!"

Od puno san naših najbojih Šibenčana, kad bi teke više potegli, čuja lipu misal, da bi namin, kad u zadnjen životu partimo, najpametnije bilo da užgemo tilo, i da nan ti lug poslin prospu oli u Konalu svetoga Ante, oli prama Krki, oli di se komen učini da mu je najdražje, da bi se pomognuti Krkon i moren prija vratili u najlipši grad na svitu. 

Ovi šibenski grob sa svete Ane pametnome govori sve

A red je da spomenemo i najdunbje od svih šibenskih misli, šta upućiju žive da razaberu šta bi mogla biti ona, smrt.

Ja san, judi, sebe prikrižija.  To reče svako naše čejade, kad dokuči da mu spasa nema i da mu je najpametnije da se njojzi višje ne suprotivi. Pa njemu ne triba njanci pop da ga prid ultimu prikriži oli ko bilo sa bande, jerbo je on, koji je cili svoj život bija sluga Božji, na vrime sam sebe prikrižija. I, evo ga, di  spokojan sidi pri dnu posteje i čeka svoju uru.

Sritan je koji se nije rodija. Na to nadođe svak s prvin patnjama, koje tokaju nju, njega, koga od njima najbližih oli koga sviman miloga, kojem nema pomoći. Pa, šta dulje živi, sve to jače uviđa da je sritan samo oni šta se nije nikad rodija. Jerbo, okada je svita,  čoviku je suđeno da u plaču dolazi i da u plaču odlazi.

Lipo je umra, samo je izdanija. Zna se treviti da čejade parti naglo oli u besvisti, prefin u snu. Pa svi reču da se tomen – da će partiti – niko nije nada, e da bi ko nadometnija kako žuti žutuju, a crveni putuju.

Najboje je umriti pijan ki zemja. To je meni tumačija jedan moj konšija, koji se odvaik suprotivija likarijama i likarima. Najžešće in se opira, kad mu je počeja padati život, pa se pročuja po pripametnoj zapovidi: Neću likara, nego dok dur – dur! Kad je bija u najbojin litima, priporučiva bi mlađima od sebe, da poslin svoje 40-e, svako jutro, čin otvoru oči, najprvo vidu jesu li živi, pa ako in se pričini da jesu, zafaliti Bogu i dunboko uzdaniti. Poslin, kad je bija u dunbjin litima i još radišan, spominja bi da više ne vodi računa o svojin godinama, jerbo da mu je podjednako ima li 60 oli 70 oli 80, ako je prvi svisti i s još bokunić force. Jer, šta bi ima od toga da ima i 30 manje, ako bi bija jedva živ? Jedino nije uspija umriti pijan ki zemja: u zadnju ga je odma ujutro tako bilo prisiklo, da nije dospija njanci marendati.

Prokletstvo Pakline i rič Sai Babe o Šibeniku na početku 21. stolića: 

Najprvo je zaklopija oči - pripovidala mi je potanko jedna lipa naša Šibenka, šta se bila zaputila do Sai Babe, u Indiju, da joj reče šta će biti s našin Šibenikon. Pa je sklopija ruke, pa se zagleda gori i doli, i - ka da ga je ništo prisiklo - stresa se, stisa i zamuča, pa poslin dujeg vrimena otvorija usta, da bi reka: "Vaš je grad na prilipon mistu, nema mu ravna. Ali, nećete ga uživati vi, nego drugi, jerbo je ispod njega puno tila, koja su umrla prija vrimena, oli nasilnon smrću, oli u velikin zarazama, pa sad tresu cili grad i nikon ne daju mira, dok svi njijovi potomci ne odu ća, da bi ga uživali furešti judi."

PRIPOMENA: Cilu štoriju o šibenskon gledanju na partencu i smrt morete naći u pripametnon libru-suveniru, pod naslovon "Šibenska filozofija", za samo 50 kuna (oli za tri kvarta od kila naške janjetine). Kome je teško poviriti u knjižare "Matica" i "Libar" u šibenskoj staroj jezgri, oli u knjižare "Ljevak" (na Jelačić-placu) i u "Superknjižaru" (u prizemlju Hrvatskog novinarskog društva) u Zagrebu, najboje je da se javi na e-adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com, pa ćemo se pogoditi ka judi.

NAJLIPŠI FRAGMENTI IZ MOJEG PETOKNJIŽJA O ŠIBENSKON IDENTITETU nalazu se na internetskom Šibenskom brevijaru (sibenskibrevijar.blogspot.com i sibenskibrevijar2.blogspot.com).

Šibenik 2016. - sve manje hrvatski, a sve više europski grad

Čuje li Super uho išta?

Iz "Europskog Šibenika" - krunske knjige petoknjižja (uz Veliki rječnik šibenskih riči, Šibenski teštamenat, Šibensku filozofiju i Šibensku likarušu) o šibenskom identitetu i o njegovoj skoroj sudbini, iz pera Ive Jakovljevića - donosimo jedno od završnih poglavlja, čije se činjenice još žilavo opiru službenoj verziji priče, općeprihvaćenoj u neobjašnjivo omamljenoj šibenskoj i hrvatskoj javnosti.

NOVO IME ŠIBENIKA NA ENGLESKOM: Šibenik je u svojoj jubilarnoj, 950-oj godini od prvog spomena svojeg imena u povijesti, pri kraju 2016. većinom svojih ekonomskih, vlasničkih, političkih, sigurnosnih, kulturoloških i vjerskih dimenzija – europski grad. Na novoj karti svijeta nalazi se u Europskoj uniji, na sigurnosnoj u NATO-u, a na vjerskoj u području prevladavajućeg utjecaja Vatikana i katolicizma. Većina njegova najkvalitetnijeg gospodarskog i financijskog potencijala u većinskom je posjedu velikih banaka i kompanija iz Njemačke, Austrije, Francuske, Mađarske i Italije: većina šibenske štednje nalazi se u bankama koje su u većinskom njemačko-talijanskom, njemačko-austrijskom i francuskom vlasništvu, većina telekom-prometa i usluga u mreži Deutsche Telekoma, kao i većina tržišta hrane i robe široke potrošnje, koja je u mreži vodećih srednjeeuropskih trgovačkih lanaca, kojima na šibenskom tržištu konkuriraju samo Todorićev Konzum i Slamićevo Djelo, ali uz većinski uvozne komponente kao u slučaju Konzuma, ili izvorno, ali periferno i uz krajnje napore, kao u slučaju Djela. Uz uvozne derivate iz većinski mađarske Ine, i uz posve uvoznu ponudu vozila, pretežno iz Europske unije, kao i lijekova, informacija i internetskih usluga, pa čak i ljekovita bilja, Šibenik s kraja 2016. je visoko integriran u Europsku uniju, te rastuće potčinjen interesima vodećih banaka i kompanija iz stare imperijalističke Europe. Uz njih - kao periferijski začini toj novoj europskoj vlasničkoj strukturi – bočno strše samo turski klinovi u Mandalini (novi hotelski kompleks D-resort i D-marina), i mulo kraj Dumboke, gdje je ruska, Lukoilova pumpa za jahtaše, ali i dvije najveće nepoznanice u završnici velike europske bitke za šibenske nekretnine: posljednji dani aluminijske industrije na prostoru TLM-a, i podjednako neizvjesni hipotekarni dani na prostoru TEF-a. Preuzmu li veliki inozemni akteri i većinu od te dvije mega-parcele, kao i cijelu istočnu stranu Kanala svetog Ante do Zablaća, u gradu i na njegovu širem području cvjetat će novi urbanističko-turistički i zabavni kompleks, koji će jednog dana - iz najpraktičnijih marketinških razloga - morati promijeniti i ime, možda na engleskom, kako bi bio u skladu sa svojim radikalno novim, europskim i estradnim identitetom.

BDP I U 2016. MANJI NEGO U 1989.: Iz posljednjih dana šibenskog i hrvatskog Šibenika još će se neko vrijeme, tu i tamo, spominjati da nije imao potencijala za bilo koju varijantu autonomna razvoja, jer je ključne bitke izgubio i u politici, i u ekonomiji, i u kulturi, još u završnici 20. stoljeća (iako službena povijest to još ne registrira). Jer, Šibenik je sam, savijajući se po nalozima nove hrvatske vlasti u cijelom razdoblju od 1991. do 2015., dopustio da ostane i bez negdje preseljenog i moderniziranog TEF-a, i bez elektrolize i gotovo cijelog TLM-a, a preko lokalne vlasti sam nije učinio dovoljno za uspješnu suradnju u projektima, koje je nudila zagrebačko-šibenska Zagreb-Montaža (potencijalno najveći investitor u novi šibenski industrijski i urbanistički razvoj), kao ni u privlačenju većih hrvatskih i inozemnih ulagače u niz novih industrija za 21. stoljeće. Tako ni u 2016. ni Šibenik ni cijela Šibensko-kninska županija još nisu ostvarili BDP iz krizne, predratne i prijelomne 1989., nego su samo svjedočili o kroničnom slabljenju industrijske ponude, zaposlenosti i profitabilnosti, zadovoljavajući se marketinški naizgled sve dinamičnijom, ali i kaotičnijom ekspanzijom turizma i industrije zabave.

STARI GRAD KAO POZORNICA NA OTVORENOM, IZ KOJE I ZADNJIMA VALJA ISELITI: Istodobno je pod ravnanjem Dina Karađole, kao direktora Turističke zajednice Šibenika, i mreže gradskih ustanova pod ravnanjem troje gradonačelnika u nizu (Klarić, Županović, Burić), u kratkom roku od desetak godina pokrenut niz novih turističkih manifestacija, investicija i programa, uz njihovu atraktivnu prezentaciju na terenu i na internetu. Od naslijeđenih programa preživjeli su i Međunarodni festival djeteta, i filmski program za djecu na Gorici, da bi im se u svojevrsnom krešendu nadodavali i Sajam u srednjevjekovnom Šibeniku, i Orguljaška škola, i koncerti klasične glazbe «Musica appassionata», i klapske večeri na Maloj loži, i Večeri

dalmatinske šansone, i Off-festival blues&jazz, i Terraneo, i Žedno uho, i Šibenski plesni festival, i Regius, i Salsa Beach Splash Festival, i elitni koncerti na svetom Mihovilu. Pod marketinškim sloganom «Grad-pozornica», Šibenik je probio zvučni zid, te je zadnjim stanovnicima stare jezgre (koja je kroz više od stotinu noći u godini doista pretvorena u bučnu, nesputanu pozornicu na otvorenom do duboko u noć ili i do u ranu zoru) u ime te vrste masovnog, zabavljačkog, partijanerskog turizma onemogućen normalan život. Tako s jedne strane, u ime turizma, Šibenik iz 2016. na kulturan i elitni način posjeduje blizinu dva nacionalna parka, mrežu prvih seoskih turističkih domaćinstava, Sokolarski centar, jahtaški čarter, niz noćnih diskoteka koje (kada poštuju sve standarde i propise) ne ugrožavaju život prvih susjeda, niz sve cjenjenijih restorana sa lokalnim i globaliziranim jelovnicima, regate krstaša, Basket tour (u čast Dražena Petrovića), sve uređenije i izazovnije objekte iz donedavno zapuštene fortifikacijske baštine, te gotovo cjelokupno renoviranu sakralnu baštinu, s novim malim muzejima i galerijama, ali u to isto ime, na istom prostoru dopušta noćne

bučne, glazbene masovke na otvorenom, koje obližnje stanovnike tjeraju na trajno iseljavanje, a s njima i mnoge goste iz tek otvorenih apartmana u staroj jezgri već nakon prve mučne noći. Takav, samorazarajući je i već kronično besmisleni koncept Šibenske noći, nakon otvaranja Međunarodnog festivala djeteta (!), koji se pretvara u mučenje zadnjih stanovnika stare jezgre do svitanja i u masovno opijanje maloljetnika.  Takve su i manifestacije crtanog filma, koje se iz nepoznatih razloga završavaju jednim razapetim platnom usred stambene četvrti i elektronskom bukom jačom od 110 decibela do 2 u noći sa svim popratnim repovima. Takve su, i za stanovnike većeg dijela Varoša, mučne noći tijekom kojih trešti elektronska glazba sa tvrđave svetog Mihovila, ili za stanovnike Crnice i Njivica podjednako mučna buka s otvorene scene na terenu TEF-a, ili ona na Jadriji (koja je prerasla više u stambeno, nego u turističko ili zabavljačko naselje).

"Odisej" u šibenskoj luci na putu za Itaku

PORAŽAVAJUĆI TURISTIČKI USPJESI: To je isti onaj Šibenik, koji posjeduje vrhunski novi/stari postav Gradskog muzeja, koji se diči katedralom svetog Jakova s UNESCO-ova popisa prvorazredne, zaštićene svjetske kulturne baštine, ali koji nikad dosad, ni sa razine gradske vlasti, ni s razine porezne uprave ili Turističke zajednice nije javnosti podnio račun ukupnih troškova i ukupnih prihoda od svih tih turističkih kontradiktornih investicija, programa i manifestacija, kao ni popis barem prvih 50 poduzetnika (vlasnika hotela, restorana, kafića, noćnih diskoteka i zabavnih programa, uključujući i Lučku upravu, tvrđavu svetog Mihovila i slične punktove uspjeha tog velikog šibenskog zaokreta), koji su svojim uspjesima najviše pridonijeli i punjenju

gradskog i državnog proračuna u ime turizma - i koliko točno svaki od njih (kao i popis onih koji usred ljeta slavodobitno prijavljuju mjesečne promete od samo 200 ili 300 kuna dnevno, bez ikakvih fiskalnih i poslovnih posljedica)! I sve to u okolnostima rastućeg gradskog duga i nemoći u krpanju niza neobjašnjivo zapuštenih krovišta, fasada i skalina u «gradu-pozornici». Toj slici - uz stalne prigovore dijela domicilne

mlađe publike, iskazivanih preko interneta, da u Šibeniku svejedno nema dovoljno zabave i da je Šibenik veći dio godine mrtav grad (ne zato što u njemu nema posla u modernim industrijama za mlade, nego zato što bučnih zabava na otvorenom još nema svaku noć u godini, kao u Las Vegasu) - valjalo bi dodati i posljedice nekontrolirane

turističke ekspanzije na okoliš, od sve češćeg plutanja fekalija od jahti i septičkih jama u punoj sezoni i na najatraktivnijim plažama u priobalju, do hektolitara mokrače kojom su začinjena sva veća noćna okupljanja u gradu bez i jednog većeg niza javnog zahoda za masovniju upotrebu, ni na rivi, ni u središtu - ali, kad je o tome itko od mjerodavnih

zucnuo ijednu riječ? Jedna od najupućenijih u potencijale i zamke turističke

industrije, svojedobna ministrica turizma, Pave Župan Rusković, nakon rekordne turističke sezone iz 2015., šalje svoj vapaj iz Dubrovnika (kojeg smatra izgubljenim slučajem zbog prekomjerne komercijalizacije prostora i devastacije baštine): «Ne dajte da se Dubrovnik ponovi i u Splitu, i u Šibeniku!» Ali, nije li to bio samo glas vapijuće u pustinji?

***EUROPSKI ŠIBENIK još se nalazi u šibenskim i zagrebačkim knjižarama, te u on-line prodaji: autor Europskog Šibenika, te još četiriju knjiga o šibenskom identitetu (Veliki rječnik šibenskih riči, Šibenski teštamenat, Šibenska filozofija i Šibenska likaruša), za koje je 2013. dobio Nagradu grada Šibenika, je Ivo Jakovljević (novinar Vjesnika, Danasa, Slobodne Dalmacije i Novog lista, od 1973. do 2013.). Još piše i uređuje internetski Šibenski brevijar (na Googleu i na Docs.com-u) i stalno otvorenom drži malu internetsku Knjižaru Jakovljević Šibenik. Sve knjige mu se nalaze u prodaji u Šibeniku (knjižare Matica i Truta) i u Zagrebu (knjižare Ljevak, na Jelačićevu trgu, i Dominović, u prizemlju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu). Za zainteresirane izvan Šibenika i Zagreba narudžbe su moguće i na adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com ili na tel. 099-4414909. Europski Šibenik je 100 kn, Šibenski teštamenat 100 kn, Šibenska likaruša 80 kn i Šibenska filozofija 50 kn, a digitalni Veliki rječnik šibenski riči je dostupan besplatno na docs.com/sibenskibrevijar i na Facebooku, ili javljanjem na adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com.

ŠIBENSKI BREVIJAR 2: Polemično i mistično štivo o šibenskom identitetu i o njegovoj skoroj sudbini

More li se u inberlanon 21. viku o ičemu bar tekice misliti naškon, šibenskon glavon?

Nakon što se člancima i slikama prepunio internetski ŠIBENSKI BREVIJAR 1 (sibenskibrevijar.blogspot.com), koji sam na Googleu otvorio prije gotovo četiri godine, njegov će se prirodni nastavak od danas, 21. listopada 2016., razlistavati na adresi ŠIBENSKI BREVIJAR 2 (sibenskibrevijar2.blogspot.com), pa jednog skorog dana na njoj – s kompletnim sadržajem - dočekati i svoj sretni kraj. Time moje tiskano i gotovo već prodano petoknjižje, o šibenskom identitetu i o  njegovoj skoroj sudbini u kaotičnom 21. stoljeću, dobiva zaokruženu internetsku verziju, na kojoj nisu samo fragmenti iz tog petoknjižja (Velikog rječnika šibenskih riči, Šibenskog teštamenta, Šibenske filozofije, Šibenske likaruše i Europskog Šibenika), nego i njegovo ponovno otčitavanje iz godina koje slijede, pa u tom kontekstu i vrednovanje polemičnih i mističnih futuroloških vizija iz završnog poglavlja „Europskog Šibenika“ o Šibeniku do njegove milenijske 2066. godine (kad će na Božić biti 1000 godina od prvog spomena imena Šibenik u jednom povijesnom dokumentu). Uz Šibenski brevijar 1 i 2, na tom mojem dijelu beskrajnog internetskog neba, čitateljima će pri ruci biti i štivo iz Knjižare Jakovljević (knjizarajakovljevicsibenik.blogspot.com), preko koje svatko može doći i do besplatnog primjerka digitalnog Velikog rječnika šibenskih riči, u njegovoj zadnjoj verziji iz 2016-e (nalazi se izravno na adresi: docs.com/sibenskibrevijar).

Spomenuh riječ petoknjižje, poznatiju kao velebni okvir za prvih pet knjiga iz Starog zavjeta (Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon), kojima je metaforički određen identitet svakog naroda, izloženog sudbinskim kušnjama. U skromnoj usporedbi, i to moje šibensko petoknjižje propituje šibenski identitet u njegovim aktualnim velikim kušnjama (demografskim, tehnološkim, političkim, kulturološkim, vlasničkim i ratnim), u sklopu europske Hrvatske. No, to šibensko petoknjižje nije štivo spasenja, nego beskonačnog niza krupnih egzistencijalnih pitanja bez pouzdana odgovora. I dok su Veliki rječnik šibenskih riči, poput biblijskog Postanka, a Šibenski teštamenat poput Izlaska, Šibenska likaruša poput Levitskog zakonika i Šibenska filozofija poput Knjige brojeva (poznate i po naslovu: U pustinji) - završene, cjelovite studije, Europski je Šibenik, poput Ponovljenog zakona, otvorena knjiga, štivo na vjetrometini 21. stoljeća, tog konteksta koji u sebi istodobno nosi i formule općeg spasenja kao i scenarije totalne propasti većine kulturoloških i civilizacijskih posebnosti, pa čak i visoko vjerojatnu, apokaliptičnu sliku kraja svijeta na Zemlji. Kako u tom dijaboličnom vremenu sačuvati jedan mali lokalni identitet, poput šibenskog, ili – u široj, metaforičkoj verziji – ranjive hrvatske posebnosti u svijetu globalizacije biznisa i trećeg svjetskog rata? Šibenski brevijar 2 će sa svoje strane nastojati da svakom od svojih čitatelja ponudi dodatno štivo u potrazi za odgovorima na spomenuti skup krajnjih pitanja.

Do cjelokupna štiva iz tog mojeg petoknjižja na internetu moguće je doći upisivanjem bilo koje od ovih ključnih riječi u tražilice: Ivo Jakovljević, Šibenski brevijar, Šibenski brevijar 2, Veliki rječnik šibenskih riči, Knjižara Jakovljević, itd. Mnogi od članaka iz Šibenskog brevijara i Knjižare Jakovljević dostupni su i na društvenim mrežama: na Facebooku, Twitteru i na G+, upisom mojeg imena i prezimena u tamošnje tražilice, u verzijama: Jakovljević Ivo, JakovljevićIvo i Ivo Jakovljević.