VELIKI RJEČNIK ŠIBENSKIH RIČI u jednom danu preuzelo više od 3200 čitatelja!

I u ultimoj verziji vidljivi su korijeni grafičkog dizajna Velikog rječnika šibenskih riči, koje je još 2006. posadio moj slavni kompanjon iz Danasa, Danijel još živući Popović

ČUDO OD NAKLADE: Na Veliki četvrtak, 29. ožujka 2018., kupcima Slobodne Dalmacije na području Šibensko-kninske županije, uz uobičajeno tjedno izdanje Šibenskog lista, kao knjiga na dar, bio je upakiran i moj VELIKI RJEČNIK ŠIBENSKIH RIČI. Da bi taj nakladnički projekt bio ostvariv, te imao za Slobodnu Dalmaciju kao nakladnika i tiskara što niže troškove i gubitke, i stigao do najšireg kruga čitatelja, marketinška je služba Šibenskog lista u Dalmare-shopping centru iz Šibenika našla sponzora za pokriće tiskarskih troškova, dok sam se ja odrekao autorskog honorara. Riječ je bila o završnoj verziji tog rječnika iz ožujka 2018., koja sadrži više od 3000 šibenskih tradicionalnih riječi i fraza, za razliku od prvog i drugog izdanja iz 2006. i 2007., koji su zajedno sadržavali oko 1200 tih riječi i fraza. Digitalna verzija Velikog rječnika šibenskih riči iz ožujka 2018. može se besplatno preuzimati i na internetu, u maloj internetskoj Knjižari Jakovljević Šibenik. No, tiskana knjiga je - prema mojem zastarjelom mišljenju - još "zakon", pa je bio red da taj rječnik - u čijem su stvaranju, redigiranju i analiziranju svoje doprinose unazad 12 godina dale i mnoge Šibenke i Šibenčani iz grada i sa svih strana svijeta (njih više od stotine) - de facto besplatno dođe do najšireg kruga svojih ljubitelja. Budući da većina Šibenčana danas živi izvan Šibenika, ovo je bio utoliko veći nakladnički uspjeh, budući da je Slobodna Dalmacija Veliki rječnik darivala uz Šibenski list samo na širem šibenskom području. Od tiskanih 3800 primjeraka, kao remitenda se vratilo samo njih 400, i to pretežno iz kruga najudaljenijih, periferijskih prodajnih punktova u županiji, gdje Šibenčani i strasni ljubitelji šibenskog dijalekta, humora, cinizma i nihilizma i ne žive. Dakle, iako je Veliki rječnik šibenskih riči u svojim knjižnim izdanjima bio rasprodan još 2008., i iako je u digitalnoj verziji dostupan i u internetskoj Knjižari Jakovljević i u Šibenskom brevijaru, ipak je tog dana, 29. ožujka, "planuo" u gotovo 3400 primjeraka (samo na šibenskom području), što je gotovo četverostruko više od uobičajene prodane naklade Slobodne i Šibenskog lista četvrtom, i trostruko više od naklade Rječnika, prodane prije deset i više godina (u dvogodišnjem razdoblju).

RJEČNIK I PETOKNJIŽJE O ŠIBENSKOM IDENTITETU: Podsjećam, Veliki rječnik šibenskih riči samo je dio mojeg petoknjižja o šibenskom identitetu i o njegovoj skoroj sudbini, koji čine još i ŠIBENSKI TEŠTAMENAT, ŠIBENSKA FILOZOFIJA, ŠIBENSKA LIKARUŠA te krunska ekonomsko-sociološka i futuristička studija EUROPSKI ŠIBENIK. Da bi se do kraja otčitalo sve zamke, podvale, razbanzzavanja i demitologiziranja iz mističnog i futurističnog EUROPSKOG ŠIBENIKA ili iz fatalističkog ŠIBENSKOG TEŠTAMENTA, valja s najdubljom pažnjom pročitati i ŠIBENSKU FLOZOFIJU i ŠIBENSKU LIKARUŠU, a onda sve začiniti tom ultimom verzijom VELIKOG RJEČNIKA iz ožujka 2018.

RJEČNIK I SPONZORI: Da bi cijeli taj moj višegodišnji autorski i nakladnički projekt uspio (a dobio sam za njega i Nagradu Grada Šibenika), svoje su značajne doprinose (da knjige u prodaji ne budu skuplje od po 100 ili 50 kuna), kao sponzori tiskarskih troškova, dali i TLM, Vinoplod, Jadranska banka, Nacionalni park Krka, Zagreb-Montaža i Tvornica duhana Rovinj. TDR mi je bio prvi sponzor, jer kad sam pripremao prvo izdanje Velikog rječnika, nisam bio siguran jesam li na pravom putu, pa sam računao da je bolje da se sramotim u Rovinju, nego u Šibeniku. No, već od drugog izdanja Rječnika oslanjao sam se samo na ključne šibenske gospodarske adrese, koje su bile sastavni dio šibenskog - danas već krajnje uzdrmanog - identiteta.

P.S. Svim posjednicima ultime verzije Velikog rječnika šibenskih riči iz ožujka 2018. neka je radosno otčitavanje tog premudrog štiva, a gdjegod zapnu, neka su im pri ruci još mudrija tumačenja i dešifriranja iz krunskog EUROPSKOG ŠIBENIKA.

Šibenski nadimci po plemenima: najpopularnijih 200 od kuge do danas

Joso Dunkić, moj nezaboravni rodijak u sedmomen kolinu, najpopularniji je bija po svon nadimku Koka (za povist ga je litreta veliki šibenski fotoreporter Joško Čelar)

 

ANTUNAC: Cigo, Čičan, Prasac i Praščić

BALJKAS: Bublić, Kukac i Stipela

BARANOVIĆ: Bailo, Bakrica, Bakuta, Beka, Bure, Dore, Džapa, Đurleka, Fabro, Ivina, Krik, Lisica, Lojko, Perova, Pretur, Prsan, Rore, Srna, Šimunac, Tefela, Trenfo, Tudum, Tule i Zelenko

BATINICA: Bombak, Bufalo, Giraš, Krkela, Maćo i Lace

BELAMARIĆ: Bačvar, Barbarija, Brle, Drobar, Frafratar, Franculo, Jojka, Kujsta, Matula, Pivalo, Preturić, Ris i Sokol

BEROVIĆ: Bigi, Cuki, Driče, Galera

BLAŽEVIĆ: Buluta, Conera, Musa, Tica i Žandala

BOGDANOVIĆ: Bubić, Panjkota i Perketa

BUJAS: Bambin, Begemišalo, Čukita, Čurlik, Delaivin, Dunjilo, Guše, Kać, Koć, Murgaš, Pavela, Pengaš, Ploska, Puse, Ridulin, Ronteč, Salamić, Sočivica, Šiminko, Škarpelin, Trista i Vicencin

BUMBER: Čika, Eger, Kurdus, Pićo i Sokol

CRNOGAĆA: Bambe, Burača, Drico i Mutle

ČALA: Bare, Starac, Maričin i Lustro

DORBIĆ: Crni, Ganga i Živo

ERCEGOVIĆ: Moso, Kutlić i Stari momak

FRIGANOVIĆ: Cura, Dume, Moša i Tremolo

GOJANOVIĆ: Butko, Krpar, Lasica, Mejada, Mera i Rakić

GRUBIŠIĆ: Aba, Cigo, Čarija, Dindo, Gamboc, Kopun, Longa, Lukin, Musa, Paludi, Paškica, Perutin, Rašo, Rovilo, Srdelica i Zule

GUBERINA: Batuda, Čovičina, Dubinov, Finko, Kapitan, Kleponja, Temej i Zengeri

ILJADICA: Baćo, Grbešić, Gusar, Malenko i Rapo

JAKOVLJEVIĆ: Aga, Bura, Cico, Moko, Jako, Krpaš i Točilo

JUNAKOVIĆ: Đipsi, Pelivan, Pobro i Svirac

JURIŠIĆ: Anšo, Bunarzija, Lambaša i Mišketa

JURKOVIĆ: Periša, Repina, Takelja i Trubilo

KARAĐOLE/KARADŽOLE: Bukarica, Burgija, Girica, Ivičin, Šašac i Špiran

KITAROVIĆ: Babo, Kagazzogatuli, Pjero dela buža

KLARIĆ: Dida, Marangun, Muđelin, Pinplon i Šusle

KRONJA: Burgež, Čenčo, Lukena i Misec

LABURA: Gare, Klokan, Kojan i Tanđo

MARIČIĆ: Ćirinica, Dida, Frankulin i Papa

MIKULANDRA: Jokan, Mializa i Šperanda

MILETA: Bagija, Bumber, Čandro, Prle i Toljan

NIKOLIĆ: Čunče, Kolunđija, Konte, Sokolić i Turuntaš

NINIĆ: Cik-a-cik, Džumbus, Đunđuleto, Jockan, Kunpir, Langver, Pulenta i Tolomaš

PAIĆ: Buti, Papala i Puf

STOŠIĆ: Aba, Andrijaš, Antić, Bučilo, Čorda, Durundelo, Karađuz, Karaun, Mimac, Pačelo, Pajaco i Usilo

ŠARIĆ: Moro, Parip, Tancalo, Turleta i Zele

ŠUPUK: Čeko i Tule

TAMBAČA: Coce, Murtelica i Šiška

VUKIČEVIĆ: Bićo, Bigec, Devota i Njifa

ZANINOVIĆ: Dalmato, Poluš i Tica

ZORIĆ: Čečura, Drobar, Kekera, Pagadora, Šljokac i Voćaka 

NAJPOPULARNIJE ŠIBENSKE RIČI NA IN: Od inbotije i inbrokite do intaulavanja

Ovin stinama iz Doca ne triba inkarat, ma neće proći puno vrimena, i eto nan fureštog, šta će se na njih intaulati

Iz ultime verzije Velikog rječnika šibenskih riči (koja bi ka libar na dar triba  izaći prid Uskrs, uz Šibenski list) prinosimo ovih naških 20 riči, šta su pucale o' zdravja i sriće još do prija 20-ak lita, a sad ih vata debuleca i nema in spasa.

Inbotija – od tal. imbottire, podstaviti, vatirati; zimski pokrivač od vune ili perja

Inbrokita – od tal. bronchite, bronhitis; uvati čovika kad skvasi postole, prikladi se i neće da dva dana stoji kući na miru (prija se nije znalo za viruse!), nego i s febron iđe vanka, pa mu se sve otegne i more baciti i na pluća

Incukati se – smesti se, pa stati u mistu i ne znati naprid

Indoravati – prama tal. pohati, dok se ne pozlati; najboja je za indoravanje pupa od tuke, pa onda od pilića (ako je beštija  naša), pa tek onda od teletine

Infišati – prama tal. umisliti na bolest, ili da ko koga prati, ili u kakvo zlo i ludost; to u šta inšenpjano čejade infiša zovemo infišacija

Infetati se – prama tal. zaraziti se

Infotati se – prama tal. naljutiti se

Infreš – prama tal. odblisak sunca od cakla

Ingord – od tal. čovik koji je puno ponosit na se (napuvan tolko da ti ga se gadi treviti)

Ingropati – prama tal. zaužljati, zamrsiti (špage, tunje, criva), da ih poslin ni Bog ne more raspetljati

Inkanat – prama tal. bankrot («otići na inkanat»)

Inkapelada – prama tal. cappello, šešir i capello, kosa, bila bi to škopula po tintari; najpopularniji šport među drćulijon, kad trojica iđu za  jednin, pa ga jedan inkapela, a svi posli mašu rukama i krevelju mu se, a on ne zna koji ga je klepnija, ma jopet ne more protiv sviju; izvorno je to bilo nabacivanje male cime na bitvicu,  za vezati barku, inkapelati je

Inkarat – od tal. žbuka, šta se meće priko petuna, tikula oli bloketa; kad počne otpadati, onda je klača(r)da

Inkolati – od tal. incollare, slipiti kolarinu, ogrcu ili košuju, da stoju ukočeno, bez ijedne grišpe

Inpantano – od tal. neriješeno; kad oba na briškulu imaju po 60 punata

Inpjantan – od tal. iznenađen

Inšempjano čejade – prama tal. bleka, lule, budala, tudum; more to biti sam od sebe, oli po raci, a moru to i drugi učiniti od njega, ako in se dade

Inšoma (dela šoma) – prama tal. ukratko oli: i onda, per fine, štaš ti viditi (lipa poštapalica za završnicu razbanzzavanja)

Intak – prama tal. cok za ošoto bačve, da ne otpuze

Intaulati se – prama tal. upisati se u vlasništvo

***VELIKI RJEČNIK ŠIBENSKIH RIČI je dio petoknjižja o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini: uz Rječnik slijede ŠIBENSKI TEŠTAMENAT (100 kuna), ŠIBENSKA FILOZOFIJA (50 kuna), ŠIBENSKA LIKARUŠA (80 kuna) i EUROPSKI ŠIBENIK (100 kuna).  Naručiti se mogu i na adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com (uz plaćanje pouzećem, te - za narudžbe iz Hrvatske - uz besplatnu dostavu).

Najpopularniji šibenski složeni nadimci (u 28 stihova)

Na Starom je pazaru svak uza se nosio i svoj nadimak ili prizivak, s kojima se većina ponosila

O šibenskim je nadimcima, njihovu porijeklu i tehnikama izmišljanja sve rečeno u „Šibenskom teštamentu“ (knjizi) i na „Šibenskom brevijaru“ (internetskom blogu), ali nigdje nitko još nije istražio zašto u 21. stoljeću novih nadimaka (i) u Šibeniku je sve manje, kao da današnje individue nemaju svojih posebnosti. Prije internetske ere, ljudi su se sa najvećim guštom i uz krajnje rizike rugali jedni drugima, a danas kao da su se štufali ruganja, pa nadimke moraju sami sebi izmišljati, neovisno o vlastitim posebnostima i manama, da bi se drugima predstavljali na internetu.

Zlatno doba nadivanja nadimaka i u Šibeniku je bilo u 18., 19. i prvoj polovini 20. stoljeća, nakon što su i najzaostaliji dobili svoja prezimena. Jer, pokazala je to praksa, ljudima, da bi se doista razlikovali jedni od drugih, nisu dovoljni ime i prezime, nego im treba i jedinstven i neponovljiv nadimak (ono što je danas OIB). Ali, onda su se jedno vrijeme i nadimci počeli nasljeđivati, pa se ukazala potreba da se jednoj, popularnoj i jedinstvenoj osobi, dade složeni nadimak, koji neće biti za nasljeđivanje. Iz prebogate šibenske nadimačke dote, za ovu internetsku zgodu, izdvajam 28  najpopularnijih šibenskih složenih nadimaka, posloženih u sedam poetskih kitica, sa bisernih 28 stihova, da se vidi koliko smo nekad bili duhovitiji i bliskiji nego danas.

NADIMAČKA SERENADA

Kvatročinka,

Parapeško,

Zorobabelo

i Majko dira.

Pušmačka,

Đigibau,

Begemišalo

i Vratija se Šime.

Palikuća,

Kagazzogatuli,

Vasizdas

i Gudbaj.

Matija Rvacka,

Papala pirinča,

Šemprešola

i Barba Kali.

Cik-a-cik,

Crna kutija,

Frli-frli

i Čuj-čuj.

Dela Mate,

Dela Ivin,

Krčiti-kopati

i Miš beli sreću deli.

Šjor Joso ubija patku,

Šjora Milka po jaja,

Mamamija-Tatapija

i Use-nase-i-podase.

NESLAVNI JUBILEJ: 50 GODINA OD NESTANKA DOLACKE CAKAVICE (sve je prija u Docu bilo na C, S i Z, namisto na Č, Ć, Š i Ž)

ULTIMI SVIDOCI DOLACKE CAKAVICE: Ova su dica zadnja na svoje uši čula kako je nestajala dolacka cakavica. Bija je to treći B razred osnovne škole u Docu, čija je razrednica bila nezaboravna Vojna Marković (mater Zorana Markovića). Prvi do nje na slici sta je moj najstariji prijatej, jošter veseli i pun škeraca, Zoran Kundajica, a do njega Marijan Belamarić, pa isprid njih Branko Barački i ja, pa isprid nas, Lidija Celić i Asja Čubrović, pa u drugin klupama i dva Bujasa, i jedna Crnica, i Mićo Dejanović sa Jerom Zorićem, i Enka Petrina sa Nadom Jurin, i Božena Todorović, Branko Kužina, Joso Bilić, Zoran Kronja i Srećko Makale, a u prednjem, trećem redu, i Inga Krnčević s Dijanon Turko, Božena Foskio sa Brankon Bubicon, Ivica Lovrić s Lovorom Barićem, pa Mirjana Jakšić (danas Pattiera), a njoj pozadi Ante Lovrić i Marko Čupin u magarećoj klupi.

Cujte, cujte, ca van ocu reci! Tim je jedinstvenim, ali umirućim šibenskim dijalektom, usred zime 1968., ispred dolačke bute jedan od najstarijih Bujasa, zaustavio u điru nas Jakovljeviće iz dolačko-goričke Ulice Jurja Dalmatinca, da bi nam – nitko od nas četvoro toga onda nije bio svjestan – zadnji put u povijesti na slavnoj dolačkoj cakavici prenio jednu važnu, susjedsku poruku. Dan poslije je – kao zadnji šibenski Dolačanin koji je govorio tu cakavicu – neobjašnjivo napustio i svoju butu i ovaj svijet, ponijevši u Kraljevstvo nebesko i to narječje, koje su pregazili novo vrijeme, novi školski standardi i novi doseljenici.

Cakavica se sve do sredine 1960-ih, uzduž istočnog Jadrana, koristila u mnogim primorskim gradovima, ali je potom nestala pod pritiskom hrvatskog književnog standarda. Tako su je govorili i Labin, i Rabac, i Bakar i Trogir, i Senj i Omiš, kao i većina jadranskih otoka, od Krka do Lastova, te šibenska priobalna četvrt Dolac.

U Šibeniku su se od svojeg prvog upisa u matične knjige, cakavicom služile sljedeće dolačke obitelji: Berovići, Bujasi, Deljci, Dorbići, Dulibići, Guberine, Kitarovići, Kužine, Nikolići i Tambače. U spomen na dolacku cakavicu navest ćemo tri najpopularnije cakavske fraze-poruke, koje su – rugajući se Dolačanima cakavcima – za povijest sačuvali šibenski Varošani, čiji su geni i narječja bili bliži Zagori ili čak Bosni i Hercegovini, nego moru, Srimi ili Krki:

Skocila macka na skanciju i razbila vrc.

Sveti nas Krizu, ca je ovo doslo mezzu svit.

Cuvaj mi cepe ki oci u glavi.

(Prva izreka iskazuje varoško ruganje dolačkom govoru, druga dolačko čuđenje na varoško čuđenje, a treća metaforički iskazuje bit dolačke ekonomije. Jer, tko ne zna, i za dolačke, i za goričke, kao i za varoške, plišačke i škopinačke težake  čep je znao biti važniji od damjane: „jerbo nije bilo dobro mišati čepe od vina i čepe od maslinova uja, oli čepe od prošeka i čepe od kvasine, niti su novi čepi bili boji od starih; ma, davali su i na butigu. Vonj iz čepa lako se prinosija na ono šta je bilo u damjani, pa je tribalo dobro otvoriti oči, prija nego bi se utisnilo koji čep u koji sud. I zato su svi težaci čuvali SVOJE čepe ki oči u glavi, a Dolacani nabaska.“)

***ŠTO ĆE DO 2026. OD ŠIBENSKOG IDENTITETA JOŠ NESTATI, KAO ŠTO JE NESTALA DOLACKA CAKAVICA, čitajte u mojoj krunskoj knjizi o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini, pod naslovom „EUROPSKI ŠIBENIK“. Ima je u Gradskoj knjižnici u Šibeniku i Zagrebu, kao i u knjižarama Matica i Truta u Šibeniku, i Ljevak i Dominović u Zagrebu, kao i na kuću, kod autora, na adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com, po cijeni od popustnih 80 kuna, uz plaćanje pouzećem (troškove dostave snosi autor i nakladnik).

MOJ (UZALUDNI) NOVINARSKI TESTAMENT: Kakvim informacijama protiv „fake news“

Glavni paradoks informacijske ere, u koju je globalizirani dio svijeta i njegove populacije, uz kompjutore, mobitele i internet, te društvene mreže, uletio još od početka 1990-ih glasi: što je obilje informacija obimnije, to je veća i količina lažnih vijesti (engl. fake news), pa je u tom novom mraku istinitu, potpunu informaciju i na početku sretne, nove 2018. moguće tražiti samo svijećom. Vrhunac tog novog ludila je u tobože već opće prihvaćenoj činjenici, da je sam termin „fake news“ preklani smislio novi američki predsjednik Donald Trump, u jeku svoje bitke protiv njemu manje lojalnih medija u Americi i Europi, iako je cijela ljudska povijest prožeta lažnim vijestima, od Adama i Eve do stvarnih razloga za najnovije američke agresije na Srednjem istoku ili za one kojima sustavno plasiranje takvih patki i ovih dana služi za otvaranje skorih, novih ratišta prema Kini, Rusiji ili Turskoj.

Za razliku od vremena Biblije i Ilijade, kada je mješavina lažnih i stvarnih informacija opisivala prošle događaje i interese, danas ta ista, ali znatno sofisticiranija kaša ravna teren za buduće, gotovo kataklizmične događaje, pripremajući duše i tijela njihovih budućih masovnih žrtava za što motiviranije sudjelovanje. Danas, usred te Zemljine informacijske ere, koja je u sve snažnijem zamahu, preko svih vrsta medija u smjeru sedam milijardi stanovnika danomice pljušte upute i vijesti o sve djelotvornijim lijekovima i terapijama ili preventivama protiv svih vrsta bolesti tijela i duše, ali niotkuda da se čuje i jedna riječ, ili bar neki „ajme“, o tome kako prepoznati ili sam komponirati istinitu i potpunu informaciju o bilo čemu vitalno (politički, ekonomski, kulturološki, identitetski) važnom, a kako lažnu vijest u bilo kojoj njezinoj varijanti.

Prva verzija mojeg novinarskog testamenta i tranzicijsko iskustvo: Početkom 2001. dobio sam poziv da za studente novinarstva na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu održim predavanje o posebnostima ekonomskih i financijskih informacija. Tada sam posjedovao bogato iskustvo o novinarskom radu u medijima u tranzicijskim okolnostima (iz socijalizma u kapitalizam, iz mira u rat, pa opet u mir, iz Jugoslavije u Europsku uniju, iz naših medija u njihove itd.) Usput, prvi sam, još 1987., u Vjesniku pokrenuo, uređivao i doslovce punio svakodnevnu ekonomsko-financijsku rubriku, a zatim to isto od 1990. do 1992. uradio u tjedniku Danas, pa zatim u Kulušićevoj Slobodnoj Dalmaciji, i naposljetku u Vičevićevu Novom listu, surađujući usporedno i u „Privrednom vjesniku“ i u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Da ne bi sve otišlo uvjetar, sažetak tog predavanja podijelio sam studentima, od kojih su neki postali novinari na vodećim medijskim adresama u Hrvatskoj. No, prateći njihov rad kao gledatelj i čitatelj sa žaljenjem sam zaključio da je i to moje predavanje bilo uzalud, kao i velika većina poruka iz mojih kolumni i komentara unazad 30-ak godina (u odnosu na stvarne događaje i većinske vrednosne sudove). Za zainteresirane u novoj 2018., iz tog „testamenta“ prenosim ključne izvatke, kao skroman prilog autorima i konzumentima ambicioznijih tekstova ili slikovnih priloga na društvenim mrežama. Iako sam predavanje održao na temu ekonomskih i financijskih, te burzovnih informacija, ova pravila, preporuke i kriteriji podjednako važe i za političke i za kulturološke informacije, budući da je ekonomska dimenzija i njihova bit.

Za razliku od čitatelja, slušatelja i gledatelja iz predinformacijske ere, koji su kronično patili od oskudice izvora informacija (nije li većina povijesti za veliku većinu njezinih prolaznika protekla kroz rekla-kazala ili kroz bruji grad, ili kroz Smojinu ima-puno-lipih-stvari, samo-ne-smin-kasti), pa su do svoje istine dolazili sumnjajući samo u nekolicinu dostupnih izvora, danas se do istine može, teorijski, doći samo sumnjom u sve postojeće izvore. A praktički? Svatko bi trebao dnevno komponirati svoju mrežu globalnih, nacionalnih i lokalnih, te bočnih i mrežnih izvora, kako bi uz radikalnu sumnju došao neki korak bliže pretpostavljenoj cjelovitoj informaciji, istini. (Pišući „Šibensku filozofiju“, izvedenu iz bogate pučke tradicije, odbacio sam i tu mogućnost, jer „čoviku nije suđeno da išta razumi“, „jerbo je bleka od rođenja“, pa mu ne pomaže ni školovanje, „jerbo, pju škole, pju mone“). Ma, sve to ne znači da za života trebamo svi biti pijuni velike materijalističke igre: neka se bar njih nekoliko spase.

TEMELJNE POSEBNOSTI POTPUNE I ISTINITE (EKONOMSKE) INFORMACIJE

1.     Osim na 5 W (šifra izvedena iz pet engleskih riječi koje počinju na w: tko, što, kako, gdje i zašto), i politička i ekonomska, kao i kulturološka, a ne samo sportska informacija moraju odgovoriti i na pitanje: koliko.

2.     Strogo odvaja iznošenje činjenica od njihova tumačenja.

3.     Kod tumačenja činjenica, iznose se svi raspoloživi argumenti za i protiv određena vrijednosnog suda, a eventualna manipulacija u korist stava autora, stranke ili urednika, obavlja pomoću odabranog redosljeda ili različite duljine pojedinih tumačenja svakog od argumenata.

Ciljevi vijesti, komentara i analiza: Glavni ciljevi dobrog pisanja i uspješnog novinarstva i na području ekonomskih informacija su:

a)     Da se javnosti dade cjelovita informacija,

b)     Da se predstave sva bitna tumačenja te informacije, i

c)     Da se istodobno zadovolji vlastita autorska duša, interesi medija u kojima se radi i potreba čitatelja, slušatelja ili gledatelja da misli vlastitom glavom.

MEDIJSKE POSEBNOSTI

1.     Agencijska informacija mora biti tako napisana, da se prilikom korištenja u ostalim medijima može kratiti od repa prema glavi. Glavne brojke mora sadržavati u prvom odlomku, a većinu ostalih, srednje važnih pokazatelja, u sredini, tako da najkraća verzija može ići na radio i na tv, a dulja u novine.

2.     Ekonomska informacija za radio mora količinu brojčanih podataka svesti na minimum, iznoseći samo najbitnije, jer slušatelj po prirodi stvari teže percepira brojke od gledatelja ili čitatelja.

3.     Televizijska ekonomska informacija svoje brojčane izraze može predstaviti odgovarajućim dijagramom, uz koji tekst autora ide kao njegovo tumačenje.

4.     Novinska ekonomska informacija može biti prepuna brojki, gotovo na razini nekog teksta za stručni časopis, ali u tom slučaju sve te brojke moraju biti toplo umotane u odgovarajući čitljiv celofan.

STILSKE POSEBNOSTI (EKONOMSKIH) INFORMACIJA

1.     Ekonomska informacija mora imati čvrstu formu i strukturu: kratku rečenicu, koja odgovara na svih 5 W plus na upit koliko (uz korištenje brojki, postotaka i indeksa), ali bez previše atributa, veznika i metafora, hemingvejski.

2.     Burzovna izvješća i tržišne analize moraju se pisati po uzoru na tečajnu listu središnje banke, dakle – uvijek s istim skupom riječi (jer uvijek obrađuju isto: veličinu prometa, rast ili pad nečije cijene, tržišni trend, očekivanja i sl.), te se informacije, naime, čitaju redovito, ali brzo i ukoso, preko ključnih riječi i pokazatelja. Stoga, da povremenim čitateljima ne bi bile očajno dosadne, poboljšavaju se dodatkom pitkih metafora (npr. prvi put je „dolar“, drugi put je „zelembać“, ili: brokeri koji računaju na rast cijena ili ih samo kupuju, nazivaju se bikovima, a oni koji očekuju suprotno medvjedima, ili se za trendove na tim tržištima koriste izrazi iz meteorologije: bura, bonaca, oluja, poledica i sl.

3.     Ne smije se ni u kojoj vrsti ekonomskog teksta doći u kušnju, pa ga početi rečenicom, kao: „Nacrt izmjena i dopuna Zakona o…“ ili riječima: „Iako…Premda…Što se tiče…ili brojkom: 220.000 nezaposlenih…“ itsl., jer kroz tako dosadan ulaz ni jedan čitatelj ne može ući u tekst i njegov sadržaj. Zlatni zakon novinarstva važi osobito u ekonomskom novinarstvu: prva riječ mora biti glavni ulaz u priču, a prva rečenica njezin najjači mamac. Kad pišete komentare ili kolumne, nastojte u tim vrstama najsugestivnijih novinarskih formi, iznoseći temeljne informacije o nekoj temi, te stručne argumente, pomoći čitateljima, slušateljima i gledateljima, da o istom misle svojom, a pomalo i vašom glavom (samo da to ne primijete): Posebno je zadovoljstvo tim putevima i stramputicama utjecati na vladajuće ili oporbene političare, ili na očekivanja poslovnih ljudi, pa zatim s neke galerije gledati kako se u to ime, zbog suprotstavljenih interesa žestoko nadmeću i spore. I ne zaboravite: političari se mijenjaju, a (rasni) novinari ostaju (osim onih koji se sudbinski i misaono vežu uz nekog političara).

Duzzina najlipših šibenskih riči sa ZZ: od zzunte do razbanzzone

Ko oće vazeti bokunić pupastoga, iđe mu i po glave, pa nek je cuca do besvisti

Mi, pravi Šibenčani, duperajemo jedno slovo višje od školovanoga svita u Hrvatskoj: dok svi rešto duperaju 30 slova, od A do Ž, mi duperajemo 31, jerbo je među onima od A do Ž i slovo ZZ, šta se izgovara ka kad bi spojili d i z u jedan glas. Potegli smo i to od Mletaka, koji ZZ puštaju odase kad oće reći riči ka šta su romanzo, zanzara, zebra, razzo oli azzuro. Pa ćemo za ovu prigodu, iz ultime verzije Velikog rječnika šibenskih riči (koju svak more naći i mukti priuzeti s adrese: knjizarajakovljevicsibenik.blogspot.com), spomeniti se ovih prilipih 12 riči. Jedne počinju na ZZ, a ove rešto ZZ držu u sebi, po sride svoje sride, da se ko sa bande ne bi mašija, pa nan oteja i to naško, nevojno ZZ.

Zzinga - prama tal. zinco, cink, mi sa zz zovemo skupju, pocinčanu kapsu za pokapanje bojestojećih pokojnika

Zzog – prama tal. campo di gioco, teren za igru na buće oli na drvene balote (ko izgubi plaća litru)

Zzogatula – od tal. giocattolo, dičja igračka

Zzunta – od tal. aggiunta, dodatak; u bikariji: ko kupi janjeću plećku oli od bubriga pa do kraja buta, mora uzeti i po glave; meće se uz plećku i but, jerbo samo glavu malo ko da bi tija uzeti po cini naške janjetine, pa bi se jošter i pobili s mesaron; ma, dobra je i glava, ako u njojzi ima zeru pameti; a kad se u razbanzzavanju kome nadoda i više nego šta ga spada, onda mu se to nazzuntaje

Duzzina – od tal. dozzina, tucet, dvanajst

Grezzi (judi) – od tal. greggio, grubo izrađen, sirov; ima ih i brez skule i s diplomon, nije za biti šnjima, ali in je teško uteći. Koji put bi ti sve dali, ali i uzeli, i najgore je šta su sve grezziji šta su stariji, pa su teški svima, a i sebi.

Mezzo luto – od tal. srednja žalost, iđe poslin crnine za pokojnin, da ne bi svit šta zamirija, ako bi ona odma na se metnila bilo (prija nego šta bi se on oladija)

Mezzo matto – od tal. srednje lud, napolak; a takih je odvaik bilo najviše

Muzzina – prama tal. kutijica za šparanje šoldi; drži se na kredenci oli na komu

Razbanzzavati – ogovarati; a oni koji to volu činiti po cili dan na sve bande zovu se razbanzzon oli razbanzzona

U ovin je danima, i čejadetu i bačvi, dobro da se moru potpačiti pod koji tak oli intak, jerbo je i zadnjoj bleki bizero da se balota uzvrtila ka da višje ne zna za se

NEKA JE U TO IME SVIN MOJIN KOMPANJONKAMA I KOMPANJONIMA NA DRUŠTVENIN I NA ONIN DRUGIN MRIŽAMA SRITNA I PLODONOSNA 2018-A, PA POSLIN ŠTA ISPADNE!