U (post)blagdanskom će
ozračju žitelji Krešimirova grada dobiti zaista lijepi poklon: Veliki rječnik šibenskih riči.
Piše Ivo Mikuličin
Foto Marina Jurković
To je djelo,
početkom prosinca, već osvanulo na stranicama male internetske knjižare
Jakovljević, poslije punih dvanaest godina prikupljanja i sređivanja građe. Pri
kraju su pregovori i oko tiskanja te, uvjereni smo, kapitalne knjige. Autor tog lokalpatriotskog i povijesno vrijednog izdanja je, pretpostavljamo da pogađate,
Ivo Jakovljević, novinar, koji je najveći dio
karijere urednika i ekonomskog komentatora (Vjesnik, Danas, Novi list, Slobodna Dalmacija, Šibenski list) odradio
izvan rodnoga grada, ali kao pisac, u sklopu svojeg projekta o šibenskom identitetu, stvorio i jedinstveno Petoknjižje: Veliki rječnik šibenskih riči, Šibenski teštamenat, Šibenska
filozofija, Šibenska likaruša i Europski Šibenik.
- Kad sam prije trinaest godina pripremao prvi dio Velikog rječnika šibenskih riči, zamislio sam da on bude samo dio cjelovita projekta o šibenskom tradicionalnom identitetu. Nisam bio siguran da ću u međuvremenu napisati i druge knjige poput Šibenskog teštamenta, Europskog Šibenika… Zbog te bojazni, promocijske aktivnosti na Velikom rječniku sveo sam na minimum, bio gotovo samozatajan. Sad sam u predblagdanskom ozračju dodatno sretan, jer sam svoj projekt ostvario u potpunosti. Sve je, dakako, zaslađeno Nagradom grada Šibenika, zasluženom prije četiri godine - počeo je kolega Jakovljević.
Za novi, Veliki rječnik, trebali ste, pretpostavljam, i "pristojan“ broj suradnika…
- Iskustvo u radu na leksikografskim sadržajima stekao sam kao vanjski suradnik Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. To mi je pomoglo da u slučaju Velikog rječnika šibenskih riči napravim metodološki odmak. Da ga komponiram kao šibensko-šibenski, a ne kao šibensko-hrvatski rječnik. Da na šibenskom dijalektu tumačim jednu našu riječ ili frazu, drugom šibenskom, još plastičnijom. U svemu je stanovita prepreka bila istina da Šibenik nikad nije bio homogeno tkivo, već mješavina grada i prigrada, plemića i pučana, venecijanskih i turskih utjecaja, te dramatičnih ratnih i demografskih promjena. Suradnike sam privukao na poseban način. Internetskim plasiranjem namjernih grešaka! Primjerice, krivim tumačenjem smrika i borića kao putokaza za šibenske toverne. Već u roku od tridesetak dana dobio sam pisma s detaljnim obrazloženjima gdje sam pogriješio i koje riječi preskočio!
Nas zanimaju i imena suradnika…
- Prema mojoj gruboj statistici javilo mi se više od sto Šibenčana i Šibenki s gotovo svih strana globusa. Izdvojit ću neke poput Joška Simsiga, Mladena Bjažića, Ive Ćulava, Zorana i Pave Ćale, Damira Vidovića, Miljenka Alavanje, Vinka Šarića Zele, Tomislava Bašića Škure… Nažalost, nekolicina od njih nije više među živima. Suradnici su bili samo nadopuna male rijeke šibenskih riči, koja je odavno tekla kroz staru kuću Jakovljevića u Docu ili obiteljski obor materine obitelji Karadžole na Škopincu. Danas, na prijelazu u 2018. godinu shvaćam da se u svakodnevnom govoru ne koristi ni polovina od riječi iz mog Velikog rječnika. Spomenut ću po dvije, koje su turskog i talijanskog porijekla. Angir je ružni izraz za vruću, bisnu ženu, dok glagol atoriti znači ići nekome niz dlaku. Ćapateća je krpa kojom se hvata vrila teća, dok je pišaprešto šlic na muškim gaćama s patentom.
Koja je bitna razlika između prvog izdanja rječnika iz 2006. godine i ovog, što ga objavljujete jedanaest godina poslije?
- Prvo je izdanje imalo oko osamsto, a novo više od tri tisuće riječi. Usporedbe radi, Faust je Vrančić sa svojim Dictionariumom iz 1595. godine za naše vrijeme spasio samo stotinjak ondašnjih i danas još vitalnih šibenskih riči. Na novo, prošireno izdanje odlučio sam se kad sam shvatio da sam prihvaćen od šibenske publike. Neke su riječi protumačene samo sinonimom, a neke malim anegdotama i esejima.
Svojim ste pisanjem duboko zagazili i u informatičku eru. Objavili ste rječnik i ostale knjige na internetu…
- Bio je to način da sadržaj svih mojih pet knjiga besplatno približim mojim Šibenčanima, posebice onima koji još nisu uplovili u peto desetljeće života. Mentor i, u poznim godinama, odličan redaktor, bio mi je moj ćaća Joso, koji me je nerijetko znao zapitati u stilu „Dobro ti je sve to, ma pitam se hoće li sve što želiš reći razumiti više od njih petero!?“. Srećom, moj otac nije bio u pravu. Čitateljstvo mi je sve brojnije. Zbog toga ću nastaviti svoje socijalno-ekonomske analize i prognostiku na temu šibenskog identiteta i njegove skore sudbine. Jednako u internetskom Šibenskom brevijaru, kao i na društvenim mrežama.
Spomenuli ste „socijalno-ekonomske analize“. Kako rodni grad vidite danas kao odavno etablirani ekonomski komentator?
- Promjene su više nego očigledne. Na novoj karti svijeta Šibenik je u Europskoj uniji, na sigurnosnoj u NATO-u, na vjerskoj u području prevladavajućeg utjecaja Vatikana i katolicizma. Većina šibenskih štednih uloga je u bankama, koje su zapravo strane. U novoj europskoj vlasničkoj strukturi strše turski klinovi u Mandalini, D-resort i D-marina. TLM je postao slovenski. Vrlo je vjerojatno da će inozemni akteri preuzeti i istočnu stranu Šibenskog kanala. U mom rodnom Šibeniku uskoro će se govoriti više engleski nego hrvatski ili šibenski, jer postoje ekonomski i vlasnički razlozi za radikalnu promjenu šibenskoga govora. Zato je završna verzija Velikog rječnika šibenskih riči zapravo spas u zadnji čas, jer je tradicionalni šibenski identitet moguće sačuvati samo u knjigama – završio je Jakovljević.
- Kad sam prije trinaest godina pripremao prvi dio Velikog rječnika šibenskih riči, zamislio sam da on bude samo dio cjelovita projekta o šibenskom tradicionalnom identitetu. Nisam bio siguran da ću u međuvremenu napisati i druge knjige poput Šibenskog teštamenta, Europskog Šibenika… Zbog te bojazni, promocijske aktivnosti na Velikom rječniku sveo sam na minimum, bio gotovo samozatajan. Sad sam u predblagdanskom ozračju dodatno sretan, jer sam svoj projekt ostvario u potpunosti. Sve je, dakako, zaslađeno Nagradom grada Šibenika, zasluženom prije četiri godine - počeo je kolega Jakovljević.
Za novi, Veliki rječnik, trebali ste, pretpostavljam, i "pristojan“ broj suradnika…
- Iskustvo u radu na leksikografskim sadržajima stekao sam kao vanjski suradnik Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. To mi je pomoglo da u slučaju Velikog rječnika šibenskih riči napravim metodološki odmak. Da ga komponiram kao šibensko-šibenski, a ne kao šibensko-hrvatski rječnik. Da na šibenskom dijalektu tumačim jednu našu riječ ili frazu, drugom šibenskom, još plastičnijom. U svemu je stanovita prepreka bila istina da Šibenik nikad nije bio homogeno tkivo, već mješavina grada i prigrada, plemića i pučana, venecijanskih i turskih utjecaja, te dramatičnih ratnih i demografskih promjena. Suradnike sam privukao na poseban način. Internetskim plasiranjem namjernih grešaka! Primjerice, krivim tumačenjem smrika i borića kao putokaza za šibenske toverne. Već u roku od tridesetak dana dobio sam pisma s detaljnim obrazloženjima gdje sam pogriješio i koje riječi preskočio!
Nas zanimaju i imena suradnika…
- Prema mojoj gruboj statistici javilo mi se više od sto Šibenčana i Šibenki s gotovo svih strana globusa. Izdvojit ću neke poput Joška Simsiga, Mladena Bjažića, Ive Ćulava, Zorana i Pave Ćale, Damira Vidovića, Miljenka Alavanje, Vinka Šarića Zele, Tomislava Bašića Škure… Nažalost, nekolicina od njih nije više među živima. Suradnici su bili samo nadopuna male rijeke šibenskih riči, koja je odavno tekla kroz staru kuću Jakovljevića u Docu ili obiteljski obor materine obitelji Karadžole na Škopincu. Danas, na prijelazu u 2018. godinu shvaćam da se u svakodnevnom govoru ne koristi ni polovina od riječi iz mog Velikog rječnika. Spomenut ću po dvije, koje su turskog i talijanskog porijekla. Angir je ružni izraz za vruću, bisnu ženu, dok glagol atoriti znači ići nekome niz dlaku. Ćapateća je krpa kojom se hvata vrila teća, dok je pišaprešto šlic na muškim gaćama s patentom.
Koja je bitna razlika između prvog izdanja rječnika iz 2006. godine i ovog, što ga objavljujete jedanaest godina poslije?
- Prvo je izdanje imalo oko osamsto, a novo više od tri tisuće riječi. Usporedbe radi, Faust je Vrančić sa svojim Dictionariumom iz 1595. godine za naše vrijeme spasio samo stotinjak ondašnjih i danas još vitalnih šibenskih riči. Na novo, prošireno izdanje odlučio sam se kad sam shvatio da sam prihvaćen od šibenske publike. Neke su riječi protumačene samo sinonimom, a neke malim anegdotama i esejima.
Svojim ste pisanjem duboko zagazili i u informatičku eru. Objavili ste rječnik i ostale knjige na internetu…
- Bio je to način da sadržaj svih mojih pet knjiga besplatno približim mojim Šibenčanima, posebice onima koji još nisu uplovili u peto desetljeće života. Mentor i, u poznim godinama, odličan redaktor, bio mi je moj ćaća Joso, koji me je nerijetko znao zapitati u stilu „Dobro ti je sve to, ma pitam se hoće li sve što želiš reći razumiti više od njih petero!?“. Srećom, moj otac nije bio u pravu. Čitateljstvo mi je sve brojnije. Zbog toga ću nastaviti svoje socijalno-ekonomske analize i prognostiku na temu šibenskog identiteta i njegove skore sudbine. Jednako u internetskom Šibenskom brevijaru, kao i na društvenim mrežama.
Spomenuli ste „socijalno-ekonomske analize“. Kako rodni grad vidite danas kao odavno etablirani ekonomski komentator?
- Promjene su više nego očigledne. Na novoj karti svijeta Šibenik je u Europskoj uniji, na sigurnosnoj u NATO-u, na vjerskoj u području prevladavajućeg utjecaja Vatikana i katolicizma. Većina šibenskih štednih uloga je u bankama, koje su zapravo strane. U novoj europskoj vlasničkoj strukturi strše turski klinovi u Mandalini, D-resort i D-marina. TLM je postao slovenski. Vrlo je vjerojatno da će inozemni akteri preuzeti i istočnu stranu Šibenskog kanala. U mom rodnom Šibeniku uskoro će se govoriti više engleski nego hrvatski ili šibenski, jer postoje ekonomski i vlasnički razlozi za radikalnu promjenu šibenskoga govora. Zato je završna verzija Velikog rječnika šibenskih riči zapravo spas u zadnji čas, jer je tradicionalni šibenski identitet moguće sačuvati samo u knjigama – završio je Jakovljević.
Štroker iz Napulja 1969.
Kao većina šibenskih mladića njegova doba Ivo je bio okupiran sportom i
klapskom pismom. Bio je štroker juniorskog četverca s kormilarom šibenske
'Krke' (Jakovljević, Despot, Gotovac, Gracin, kormilar Barbača), koji je
osvojio peto mjesto na Svjetskom veslačkom prvenstvu u Napulju.
- Najprije me trenirao legendarni Linardo Bujas Ridulin. On je forsirao snagu, za razliku od Petra Kerića Peće, koji je kao prosvjetni radnik dodatno potencirao znanstveni pristup veslanju. Tako je mene kao fizički najslabijeg stavio na štrokera. A što se tiče klapske pjesme, ona nije dugo trajala. Našoj je klapi (Kundajica, Bubica, Jakovljević, Batinica, Sekso) klapa Šibenik vrlo brzo ukrala Branka Bubicu - sjeća se Jakovljević.
- Najprije me trenirao legendarni Linardo Bujas Ridulin. On je forsirao snagu, za razliku od Petra Kerića Peće, koji je kao prosvjetni radnik dodatno potencirao znanstveni pristup veslanju. Tako je mene kao fizički najslabijeg stavio na štrokera. A što se tiče klapske pjesme, ona nije dugo trajala. Našoj je klapi (Kundajica, Bubica, Jakovljević, Batinica, Sekso) klapa Šibenik vrlo brzo ukrala Branka Bubicu - sjeća se Jakovljević.
Novinarski zanat
- Novinarski je posao ugrožen kao nikad. Ne samo zbog loših primanja i utjecaja
vlasnika, već i sve lošijih kadrova. Premalo je novinara koji su savladali
novinarski zanat. Bolje rečeno, jasnu i konciznu rečenicu, koja jamči i logičan
slijed misli. Ima puno tzv. velikih novinara, koji nisu naučili zanat. Ja sam
imao sreću da mi je mentor bio otac, moj dobri Joso, od kojega je učio lijepi
broj renomiranih šibenskih novinara - uvjeren je Ivo.
