ŠIBENSKI PREZIMENIK – Novi blog s izvodima iz tek napisana VELIKOG PREZIMENIKA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE za 2024. godinu

Od 15. prosinca 2023. otvorio sam još jedan blog: sibenskiprezimenik@blogspot.com, na kojem ću objavljivati izvatke iz završne, devete knjige o šibenskom identitetu. Nakon Velikog rječnika šibenskih riči – prvi dija, iz 2006., Velikog rječnika šibenskih riči – šekondi dija, iz 2007., Šibenskog teštamenta iz 2009., Šibenske filozofije iz 2009., Šibenske likaruše iz 2012., Europskog Šibenika iz 2016., Velikog rječnika šibenskih riči – ultima verzija, iz 2018. i Šibenskog prezimenika iz 2019. godine, za tiskanje u 2024. sam dovršio Veliki prezimenik Šibensko-kninske županije.

U toj su onomastičkoj i demografskoj studiji prikazana sva prezimena na prostoru Šibensko-kninske županije, s pripadajućim im povijesnim korijenima i sociološkim okolnostima, te migracijskim i populacijskim trendovima, od prvih prezimena iz 13. stoljeća do najnovije njihove slike, izvedene iz popisa stanovništva u 2021. i najnovijih demografskih studija iz 2023.

Tako će većina sadržaja iz spomenutih devet knjiga čitateljicama i čitateljima biti dostupna i na internetu, kroz blogove: Šibenski brevijar, Šibenski brevijar 2, Knjižara Jakovljević Šibenik i Šibenski prezimenik – besplatno. Ti isti sadržaji najširoj će publici – potencijalnim pratiteljima i prijateljima - sa svih sedam kontinenata biti dostupni i na Facebooku, i na X-u (nekadašnjem Twitteru).

 

 

KULTNI BESTSELER „ŠIBENSKI PREZIMENIK“ IZ 2019. ZA ŠIBENKE I ŠIBENČANE IZVAN HRVATSKE: Od danas, kao e-book, na kućne adrese do „nakraj svita“ (narudžbe na e-adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com)

ZA ULTIMU: Poslije gotovo sedam godina ispunilo se vrijeme, u kojem sam na internetu pokrenuo najprije Šibenski brevijar (sibenskibrevijar.blogspot.com), pa njegov nastavak, Šibenski brevijar 2, i – za pripomoć – još i malu internetsku Knjižaru Jakovljević Šibenik, te ih punio od srca najblistavijim fragmentima iz mojeg šestoknjižja o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini. Za čitateljice i čitatelje u Hrvatskoj u mojem kućnom mini-skladištu u Šibeniku još imam od po dva-tri do po desetak primjeraka Šibenskog teštamenta, Šibenske filozofije, Šibenske likaruše, Europskog Šibenika, Velikog rječnika šibenskih riči i Šibenskog prezimenika. Za Šibenke i Šibenčane izvan Hrvatske u međuvremenu sam stavio u ponudu digitalne verzije Europskog Šibenika i Velikog rječnika šibenskih riči, pa su te dvije knjige preplivale i Atlantik, i Tihi ocean. Od danas, za kraj, u ponudu stavljam i kultni bestseler „Šibenski prezimenik“, kojeg se također može naručiti na moju e-adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com, uz trenutačnu isporuku, te uz mogućnost printanja i ukoričavanja, poput prvobitnih inkunabula. Time zaključujem i Šibenski brevijar, i Šibenski brevijar 2, i Knjižaru Jakovljević Šibenik, ostavljajući ih da i dalje plutaju internetom, ali bez mene. Meni, naime, zbog godina u koje zalazim, ostaje samo da ovu butigu zatvorim s osloncem na prastaru šibensku frazu, koja glasi: ja san, judi, sebe prikrižija!

 

ZAVRŠNI RAČUN O PRODAJI I ČITANOSTI MOJEG ŠESTOKNJIŽJA: Podsjećam, za tu ultimu, da je to moje šestoknjižje jedinstveni autorski projekt o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini – dakle, kao da je riječ o jednoj knjizi, sa šest povećih poglavlja. Od 2006. do 2020. kupci su u knjižarama, na kioscima i preko pošte preuzeli blizu 12.000 primjeraka pojedinih od tih knjiga/poglavlja. Izvode iz tog slojevitog sadržaja preko mojih internetskih adresa (Šibenski brevijar, Šibenski brevijar 2 i Knjižara Jakovljević Šibenik) čitalo je, kopiralo ili preuzimalo i printalo blizu 200.000 posjetitelja (sa šibenskim korijenima, ali ne samo sa svojih i danas šibenskih adresa, nego sa svih kontinenata). Za taj autorski i nakladnički projekt još 2013. dobio sam Nagradu grada Šibenika. Da bi sve knjige bile što jeftinije i što dostupnije najširoj publici pomogli su mi donatori za pokriće tiskarskih troškova u rasponu od rovinjskog TDR-a i Hrvatske poštanske banke, do Zagreb Montaže, Jadranske banke, TLM-a, Vinopoloda i Nacionalnog parka Krka. U Gradskoj knjižnici u Šibeniku sve su i dalje među često posuđivanijima. U prodaji ih još ima u Šibeniku (u knjižari Truta) i u Zagrebu (u knjižari Ljevak i Dominović). Posljednje dvije: Veliki rječnik šibenskih riči (ultima verzija iz 2018.) i Šibenski prezimenik (iz 2019.) čitatelji Šibenskog lista i Slobodne Dalmacije na području Šibensko-kninske županije dobili su na dar u nakladama od po 4000 primjeraka, koje su uoči dva posljednja Uskrsa bile rasprodane u jednom danu!

 

P.S. Zato, još jednom, za ultimu, moje veliko hvala svima koji su ovo štivo čitali otvorena srca (kao i mnogima koji su kao vanjski suradnici sudjelovali u njegovu tkanju), Ivo Jakovljević.

 

Brešanov šibenski dnevnik iz rujna 1991. u tjedniku "Danas"

PODSJETNIK ZA MLAĐE ČITATELJE: Politički njuzmagazin „Danas“ je bio sadržajno najznačajnije izdanje Vjesnikove kuće od 1982. do 1992. godine i ključni medijski antipod beogradskom „Ninu“ na jugoslavenskom tržištu. Osim u godinama političkih pritisaka iz vrha hrvatske vlasti (1983., 1984., 1985. i 1986.), dostizao je prodanu nakladu od 90.000 do 100.000 primjeraka, od čega je i do 15 posto bilo izvan Hrvatske i Jugoslavije. Među ostalima, imao je i rubriku „Dnevnik“, koju su na prijelazu iz 1980-ih u 1990-e ispisivala najbolja pera iz Hrvatske, ostalih jugoslavenskih republika i europske politike i kulture (znanstvenici, umjetnici, novinari, političari, ekonomisti itd.). Sluteći da slijedi napad Miloševićeve JNA na Šibenik, iz „Danasa“, čiji sam tada bio novinar i član uredničkog kolegija, zamolili smo Ivu Brešana da nam pošalje svoj (pred)ratni dnevnik, kao tada vodeće ime hrvatske književnosti i kulture. Objavljujem taj njegov briljantni dnevnik, ne samo da se prisjetimo jednog neposrednog svjedočenja iz šibenskog rujna 1991. (u kojem je naslutio i skoro suludo granatiranje kupole katedrale svetog Jakova!), nego i zato što je tadašnja hrvatska vlast – preko svojih ljudi u upravi podržavljene Vjesnikove kuće – iz tjedna u tjedan blokirala prodaju Danasa, ne bi li ga nasilno, sa 100.000 prodanih primjeraka svela na manje od 10.000, i time opravdala njegovo gašenje (jer se nije želio svesti na prozaičnu ratnu propagandu). Zato Brešanov dnevnik iz Danasa tada nije moglo pročitati više od 50-ak Šibenki i Šibenčana, ali je ostao u arhivi, iz koje je danas još bolje vidljiva sva veličina tog slojevita i zgusnutoga štiva.

SUBOTA, 7. rujna

Čitam u novinama da se u Haag na Mirovnu konferenciju spremaju svi članovi Predsjedništva SFRJ, premijer, ministar vanjskih poslova i sva šestorica predsjednika republika. Pitam se je li to tamo idu pravi ljudi, oni koji nekom svojom odlukom ili naredbom mogu zaustaviti ovaj zahuktali vihor rata. Nisu li to isti oni ljudi koji su već u Beogradu potpisali mirovni sporazum u društvu predstavnika EZ-a, a taj je sporazum istog trenutka postao mrtvo slovo na papiru. Uostalom, pitanje je da li uopće postoji čovjek takvog autoriteta, bilo na jednoj ili na drugoj strani, čije bi naređenje o prekidu vatre izvršili svi, i najmanje vojne jedinice i „paravojne grupacije“. Ili je to lavina, koja se kreće sama od sebe, bez ičije kontrole, pokretana iracionalnom mržnjom i nitko je ne može zaustaviti, sve dotle dok joj se pogonska snaga ne ispuše i splasne, te stane sama. Možda nam se samo čini, da o potezu ovog ili onog generala, ovog ili onog predsjednika republike, ovisi sve, i da oni pokreću stvar. A zapravo su i oni pokretani istom onom silom, kojom i svaki pojedinac, koji sudjeluje u ovom suludom zbivanju. Što nam, dakle, predstoji, ako gledamo iz ove perspektive? Mržnja koja sve to pokreće je golema. To se vidi i iz slika izmasakriranih leševa na tv-ekranu. Takvo nešto ne mogu napraviti ljudska bića. To u horror-filmovima rade samo vampiri i vukodlaci. Dakle, ta mržnja ne može samo tako nestati. Ona se eventualno može samo umoriti. Prema tome, predstoji nam dugi niz godina stanja, koje je ni rat ni mir, ili bolje: malo rat, malo mir. A na kraju će Europa dignuti ruke od svega, i prestat će je to zanimati. Nešto slično kao što je danas s Libanonom.

NEDJELJA, 8. rujna

Možda će se netko upitati otkud to da ja, koji sam dosad pisao uglavnom crne groteske, komedije i humorističke tekstove, odjednom se odijevam u ozbiljnu, propovjedničku togu, i počinjem stvari gledati iz neke filozofske, svemirske perspektive. Žao mi je ako sam time razočarao urednika ili čitatelje, koji su od mene očekivali nešto drugo. Ali, u ovoj situaciji gdje svakodnevno slušaš o pogibijama nedužnih ljudi, kada na tv gledaš slike stravičnih zločina, osjećam da mi smijeh zapinje u grlu. Kome se i čemu smijati, kad je sve oko tebe krvavo tragično, i kad minobacačke granata svakim danom padaju sve bliže tvojoj kući. Političar također nisam, da bih mogao dati neke realne političke procjene ovog trenutka. Preostaje mi, dakle, jedino bijeg na svemirsku platformu, kad se već laćam ove teme. To me navodi na razmišljanje o položaju pisca uopće, a posebice komediografa u ovom trenutku. Satira je moguća jedino u stabilnom društvu, ma koliko ono bilo zasnovano na teroru i gluposti ili upravo baš zato što je na tome zasnovano. Jer, i takvo društvo je određeni sustav, koji ima svoja pravila igre, i pisac će uvijek naći načina da kaže istinu, koja se ne smije kazati, i da se nasmije gluposti vlasti, a da pritom preživi.

Dežuram u praznoj kazališnoj zgradi punih osam sati, povremeno obilazim te prostore, gledam fresku na stropu, lože, galeriju, ornamentiku iz prošlog stoljeća: sve to staro je pune 122 godine. Sve te 122 godine kontinuirano je tekao kazališni život u njoj, bilo da su izvođene vlastite, profesionalne ili amaterske predstave, bilo predstave gostujućih teatara iz zemlje ili inozemstva. A tu deset kilometara od mene padaju granate i razaraju kuće. Dovoljno je da netko od onih, kojima ni kulturni spomenici nisu svetinja, usmjere te granate malo dalje, i sav taj 122-godišnji kontinuitet je prekinut zauvijek. Razmišljam i o svrsi ovog svog dežurstva, kao i što ja tu mogu sačuvati, ako dođe do bilo kakvog napada. Upadne, recimo, grupa naoružanih četnika, a ja tu sam, nenaoružan. Nemam čak ni pištolja. A i da ga imam, što bih s njim? Trebao bih biti u najmanju ruku Doc Holliday, da s njima izađem na kraj. A tko čuva i može sačuvati katedralu, najznačajniji gotičko-renesansni spomenik na ovim prostorima? Gradila se punih 105 godina, a dovoljno je deset minuta da je se do temelja razori. Uđe, recimo, razarač u šibensku luku, obaspe po njoj paljbu, i za tili čas svih 500 godina njena postojanja i duhovnog zračenja otišlo je u nepovrat. Kako stvari stoje, nešto takvo nije nemoguće.

PONEDJELJAK, 9. rujna

Eto, što sam rekao! Konferencija u Haagu je započela, a ovdje kod nas kao da se tamo ništa ne događa. Minobacačke i topovske granate, avionske bombe, razaranja, palež, pogibije, ranjavanja…Pitam se da li sve to što čitamo i gledamo na tv registrira i druga strana, i kakvo tumačenje tome daje. Iz čiste znatiželje uzimam beogradsku Politiku. I zaista, sve je to i tamo registrirano, ali kao da je netko kabanici izokrenuo rukave i izvrnuo je naopako. Tamo Hrvati zaustavljaju automobile, maltretiraju ljude, pljačkaju, pale, istjeruju Srbe iz vlastitih kuća, a za svaki armijski napad kaže se da je Armija bila izazvana i uzvratila u samoobrani. I, obavezno, članci u kojima se u nastavcima govori o sprezi ustaša i nacista u Drugom svjetskom ratu, o Jasenovcu, koji se „neće i ne smije zaboraviti“. I sve to s intonacijom kao da je čitav hrvatski narod za to kriv. Zaista, običan čovjek, kad to tamo svakodnevno čita, mora zamrziti sve hrvatsko i steći uvjerenje da su svi Hrvati ustaše.

Sve do prije godinu putovao sam u više navrata Srbijom kao selektor Dječjeg festivala u Šibeniku i boravio u Beogradu, Kragujevcu, Kruševcu, Nišu…I svugdje sam bio srdačno dočekivan i sticao velik broj prijatelja. I to ne samo među onima koji su po profesionalnoj obavezi bili dužni pružiti mi gostoprimstvo. Kako volim zalaziti u birtije, među običan svijet, često sam to radio i u Kragujevcu, i u Nišu, i drugdje. Sjeo bih, naručio piće, prisluškivao razgovore, a katkad se spontano i uključio u njih. Ni traga nije bilo nekakvoj mržnji prema Hrvatima, a o Miloševiću se govorilo sa skepsom. A kad bi u razgovoru ljudi saznali što sam i odakle sam, nije bilo kraja čašćenju i srdačnosti. Sudeći po ludilu koje je raspirila propaganda, teško da bih se sada tako proveo. Pitam se da li su i ovi moji prijatelji, pod utjecajem općeg duha, počeli vjerovati da sam i ja ustaša ili pak imaju rezervu i skepsu prema onom što se tamo piše. A ako je imaju, zašto se ne oglase?

Gledam na tv prizor demonstracija pred vatikanskim predstavništvom u Beogradu. Ljudi izbezumljena lica od bijesa i mržnje Vatikan nazivaju leglom fašizma, a papu crtaju s kukastim križem i nazivaju ga Sotonom. I to samo zato, što je pozvao na molitvu „za kraj borbi u Hrvatskoj i za mir za sve narode u Jugoslaviji“. Dakle, ne stavlja se izričito ni na koju stranu, niti koga optužuje kao krivca, nego se samo zalaže za mir. Baš kao i u slučaju iračko-iranskog rata i rata u Zaljevu. E, ako je to fašizam, što je onda ovakva reakcija na te riječi?

UTORAK, 10. rujna

U šibenskim kafićima rat se, uglavnom, osjeća u diskusijama koje se tamo vode. Jedni brane Tuđmanovu politiku pregovaranja, jer bolje je pregovarati nego ginuti, a drugi smatraju da bi na svaki udarac trebalo uzvratiti adekvatnom odmazdom. Ovo drugo protivi se mojem moralnom osjećaju, a za ono prvo ne znam kud nas vodi. Jer, zaista, čemu pregovarati, kad je evidentno kao bijeli dan da ona druga strana nikad neće priznati suverenu Republiku Hrvatsku unutar njezinih granica.

SRIJEDA, 11. rujna

Slušao sam na tv da je visoki časnik JNA, Hrvat A. Š., komandant garnizona u D., podnio ostavku i napustio vojnu službu. Takvim potezima kod nas se uglavnom aplaudira. Ja nisam baš siguran da je to bolje.

Svojedobno sam kao član SK dolazio u konflikt s rukovodstvom organizacije zbog svojih „liberalnih“ i partijski „nepodobnih“ stavova. Jednom prilikom me sekretar pred svima upitao što ja s takvim stavovima radim u SK? Zašto ne istupim? Odgovorio sam mu da smatram da bi linija SK upravo trebala biti ovo što ja mislim, i da ja ne samo da neću istupiti, nego da ću se zalagati da što više ovakvih kao ja uđu u SK. Ako vam ja, ovakav, ne odgovaram, isključite me, rekao sam. Jer, garantiram vam, kad bi ovakvi kao ja ovdje bili u većini, ja bih isključio vas. Tada sam, naime, naivno vjerovao da sudbina ove zemlje ovisi o tome kakav će biti kurs Partije, a kurs Partije o tome tko je u njoj u većini, te bi moj istup značio dezertiranje u odnosu na ono za što se zalažem.

Daleko sam od toga da posumnjam u poštene i rodoljubive namjere spomenutog časnika i drugih koji su postupili slično njemu, ali se pitam što bi se dogodilo kad bi svi koji nisu Srbi i svi čestiti ljudi , bez obzira na nacionalnost, istupili iz JNA? Armija bi, bez sumnje, postala etnički čista, jednonacionalna i sastavljena samo od poslušnih marioneta i beskrupuloznih ubojica.

ČETVRTAK, 12. rujna

Možda će netko primijetiti kakav je to dnevnik u kojem se onom koji ga piše ništa ne događa. Pa, ipak, evo danas i jednog događaja. Moja ustanova, Centar za kulturu, pripremila je na brzinu jednu priredbu, kojom bi obilazila krizna područja i izvodila je za gardiste ili za prognanike. Danas smo trebali poći u Skradin, po kome su već padale granate. U neposrednoj je blizini selo Bratiškovci, u kome je stacionirana Martićeva milicija. U zadnji čas stiže vijest da se priredba odgađa. I tako mi se ni danas zapravo nije ništa dogodilo.

PETAK, 13. rujna

Takozvani crni petak. Da li će to zaista biti? Kako je počelo ništa dobra se ne može očekivati. Sinoć je jedna granata pala i na Šubićevac, u blizinu nebodera u kojem stanujem.

Posljednji primjerci osmoknjižja o šibenskom identitetu u knjižari Liber u Šibeniku

Danas sam g. Srećku Truti, vlasniku knjižare Liber, u Ulici Jurja Šižgorića 2 (koja ide od Ghetaldusa prema svetome Frani) predao neke od posljednjih primjeraka mojeg osmoknjižja o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini. Tako će zainteresirani čitatelji u toj posljednjoj šibenskoj knjižari u staroj jezgri moći naći i Šibenski teštamenat, i Šibensku filozofiju, i Šibensku likarušu, i krunski Europski Šibenik. Prva izdanja Velikog rječnika, njegova prvog i drugog dijela, iz 2006. i 2007., odavno su rasprodana.

Šibenke i Šibenčani izvan Šibenika i dalje mogu posljednje primjerke tog osmoknjižja naručiti na e-mail adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com, uz plaćanje pouzećem (troškove dostave snosim osobno, kao nakladnik i autor). Cijene knjiga su: Šibenski teštamenat – 100 kn, Šibenska filozofija – 50 kn, Šibenska likaruša – 50 kn, Europski Šibenik – 100 kn. U slučaju narudžbe više knjiga bar jedna je na dar, a u slučaju narudžbe cjelokupnog šestoknjižja (ako za koji dan otkupim od Slobodne Dalmacije po desetak primjeraka ultime verzije Velikog rječnika šibenskih riči iz 2018. i Šibenskog prezimenika iz 2019.) i više njih.

ŠIBENSKI PREZIMENIK na Veliki je četvrtak „planuo“ u gotovo 4000 primjeraka za samo četiri sata!

Završnu, osmu knjigu, iz mojeg cjelovita projekta o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini, pod naslovom „Šibenski prezimenik“, na svim prodajnim mjestima u Šibeniku, njegovim otocima, te u priobalju od Pirovca i Murtera do Rogoznice, i u zaleđu do Skradina, Drniša i Perkovića, na Veliki je četvrtak, kupujući „Šibenski list“, na dar preuzelo gotovo 4000 čitatelja za samo četiri prijepodnevna sata. Tako je nadmašen lanjski rekord, kada je završnu verziju mojeg Velikog rječnika šibenskih riči u istom četverosatnom prijepodnevnom roku na širem šibenskom području na dar preuzelo blizu 3500 čitatelja. Treba li ikog podsjetiti, da je riječ o knjigama sa sadržajem za koji može biti zainteresirano samo uže, lokalno  tržište, i to u vremenu opće krize knjige i čitanosti svih vrsta štiva (izvan svakidašnje lektire sa društvenih mreža).

ŠIBENSKI BESTSELERI: Ostale knjige iz spomenuta osmoknjižja na tržište su izlazile u klasičnoj prodaji, pa je tako prvo izdanje Velikog rječnika šibenskih riči iz 2006. i 2007. (ras)prodano u ukupno 2000 primjeraka, Šibenski teštamenat iz 2009. u 1000 primjeraka, Šibenska filozofija s kraja 2009. u 900 primjeraka, Šibenska likaruša iz 2013. u 400 primjeraka i Europski Šibenik u 500 primjeraka. Za sve zainteresirane čitatelje izvan Šibenika, Zagreba i Hrvatske, koji nisu i neće biti u mogućnosti kupiti ili preuzeti na dar tih osam sadržajno povezanih knjiga još 2012. sam otvorio internetski Šibenski brevijar, kao i malu internetsku Knjižaru Jakovljević, na kojima se trajno nalaze širi izvaci iz svih tih knjiga. Pojedinačnih posjeta i čitanja članaka s tih internetskih adresa od 2012. do 2019. bilo je ukupno više od 70.000, s tim što je manje od polovine bilo iz Hrvatske, a većina iz niza europskih zemalja i iz Amerike.

NARUDŽBE: Preostali broj neprodanih i doštampanih knjiga: završnu verziju Rječnika iz 2018., Šibensku likarušu, Šibensku filozofiju i Europski Šibenik moguće je naručiti na adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com (uz plaćanje pouzećem, uz popust, s tim što autor snosi troškove dostave).

ŠIBENSKI PREZIMENIK: Tko je tko na slici iz dolačke osnovne škole iz 1959. godine (na molbu jednog čitatelja)

Teke po teke postajemo vršnjaci, mi današnji s nama ondašnjima, jerbo iđemo kroz vrime kad je red da počnemo padati na ditinjstvo

Pišući o nestanku dolacke cakavice (c a ne č) u prvon misecu lani uz tu san štoriju dometnija i sliku moga drugog razreda iz davno utrnute dolačke škole. Vridni čitatelj (V.G.) bocnija me kritikon da nisan pošteno potpisa tu sliku, pa je manje upućenima teško dokučiti ko je sve na njoj. Pa ćemo danas ispraviti i tu falingu: naša nezaboravna meštrovica bila je Vojna Marković (mater Zorana Markovića), koja se na slici lipo vidi u livon kantunu. Da bi slika uspila i da bismo se svi utrpali u kadar, spojili smo klupe, pa ćemo provati, koliko me danas sićanje služi, viditi ko je ko, po redovima, s liva na desno. 

Dunkve, u prvon redu, od liva na desno, smiju nan se Tome Bujas, Ivan Bujas, Inga Krnčević i Dijana Turko (šta se udala za Juragu). U drugon redu, jopet od liva na desno kikoće se njih četvoro: prvoj san zametnija ime, druga je Crnica, treća Božena Foskio, a četvrti Branko Bubica. Pozadi njih, u trećen redu, jopet sliva, iđu Mira Pezer, pa jedna cura koju san odma poslin dolačke skule izgubija iz vidokruga, pa Jere Zorić i Miće Dejanović, pa Lovor Barić i Ivica Lovrić. U četvrtoj fili, smiju nan se Lidija Celić i Asja Čubrović, pa Enka Petrina i Nada Jurin, te jopet jedna lipa cura koju više ne bi pripozna i uz nju Mirjana Jakšić (šta se udala za Pattieru). U peton redu s liva pravi se ozbiljan Branko Barački, koji je sta u mandroču, najbliže školi, a šnjin u klupi san ja. Desno od mene su Božena Todorović i mala Matićka iz moje ulice, a do nje jedan kojeg san zaboravija i jedan Polić. Ajmo sad u šesti red, di isprid meštrovice viri Dario Nikolić (koji i danas stoji u dolačkoj buti). Desno od njega su Joso Bilić i Branko Kužina, a skroz desno Braco Lovrić i Marko Čupin. U najzadnjin, magarećin klupama, desno od meštrovice vidu se s liva na desno: Zoran Kundajica, Marijan Belamarić, Srećko Makale i Zoran Kronja. 

Ako ko more javiti mi kako se zovu ovih troje šta ih se više ne sićan, neka mi javi. Bili smo složna ekipa. A i u životu, koliko mi je poznato, svi su se držali uputa koje in je dala naša meštrovica, pa niko nije od sebe napravija bleku veću nego šta je niti je krenija nizbrdo, pa ni sada, pod naše stare dane nismo ošli skroz na kvasinu. Manji dija naših s ove slike napušta nas je prija vrimena, ali – teke po teke – jopet ćemo se svi naći na okupu, i gledati da prije svoje učiteljice uletimo u razred.

ŠIBENSKA PLEMIĆKA PREZIMENA: Još živo zadnjih šest - Dobrović, Dominis, Ljubić, Draganić-Vrančić, Šižgorić i Vrančić!

Među 72 glave s katedrale bilo je i naških renesansnih plemkinja i naških tobože renesansnih plemića (koliko god da su po puno toga slični današnjim pučanima)

KORIJENI: Šibensko plemstvo nije bilo dubljih (imovinskih ili obrazovnih) korijena, pa su – od postanka Šibenika do nestanka plemićkih prava u prvoj polovini 19. stoljeća -  bile male razlike između plemića i pučana i u razdiobi vlasti. Gotovo da bismo ih, jedne kraj drugih, mogli predvečer naći i u nekoj od šibenskih lokandi, preteča kasnijih težačkih toverana! Ukratko, plemićima su vlastitom voljom postajali oni, koji su bili brži, jači, žveltiji i bezobzirniji od većine nepismena puka, a bilo je – u tim njihovim počecima iz 13. i 14. stoljeća - i nepismenih plemića. Prema tumačenjima Ivana Pederina u studiji pod naslovom „Šibenik na kraju Srednjeg vijeka“, u ostalim dalmatinskim gradovima samo je manji broj plemića nosio hrvatska prezimena, a većina imala grčka, latinska i talijanska, pa neki – u 15. i 16. stoljeću - čak i orijentalna. Prvobitni se Šibenik, međutim, sastojao od malobrojnih hrvatskih velikaša i brojnijih doseljenika iz zaleđa i Donjeg polja, pa su se domicilni plemenski običaji i nazivi bolje očuvali.

TITULE: O postanku plemstva u Šibeniku, u Velikom sam rječniku šibenskih riči (šekondi dija, iz 2007.), na šibenskom dijalektu, da se bolje razumimo, zapisao: „O tome ko će postati plemić, odlučiva je državni suveren. Do 1102. najplemenitiji su bili najmoćniji iz doseljenih plemena, a poslin prama zaslugama za državu, akonto kojih bi se dobilo i koju veću parcelu. Od 1102. u Šibeniku je bilo i plemića Ugara, a za njima su se do najmoćnijih uspeli Šubići Bribirski. Najugledniji su držali vlast u gradskoj upravi, pa postajali vlastela. Za ući u plemićko vijeće, koje je onda držalo svu vlast, bilo je dovoljno da čovik zna pisati i čitati, i da je stariji od 18 godina, ali da je jači i moćnijih od sviju rešto. Bogatije obitelji, šta su prid Turcima bižale u Šibenik, od Venecije su dobivale titulu conte.

PRVI PLEMIĆI: Šibenik je od početka ima svoje plemiće. Draganići su nastali od Dragana, sina Golubova iz plemena Šubića; kad se Franjo Draganić 1738. oženija Margareton Vrančić iz šibenske grofovske familije, spojija je ta dva prezimena u Draganić-Vrančić, i lipo mu je bilo. Među skradinskon vlastelon najjači su do pada pod Turke bili Milogostići, od kojih su početkon 15. stolića nastali Divnići, Malpašići, Mihetići i Lasići, a poslin i Mijagostovići. Od 1527. Habzburgovci uvodu titule: knez, grof, barun, vitez i plemić, a Venecija conte i nobile. U 15., 16. i 17. stoliću i Šibenikon je vladala vlastela, a pučani su priko svoga vijeća imali savjetodavni domet, pa su mogli samo kukati i moliti. Kmetovi su vlasteli morali davati desetinu na vridnost zemje i desetinu na prihod.

KUGA I ZADNJI PLEMIĆI: Velika kuga iz 1649. pomela je sviju iz šest plemićkih obitelji i većinu iz većine ostalih, a samo ih se deset skroz škapulalo tako šta su na vrime pobigle oli na Prvić i Zlarin, oli prama Dubravi, Danilu i Bilicama, oli prefin do Venecije. Kad je došla Austrija, poslin pada Venecije, od 1797. do 1806., priznala je sve plemićke statuse i svima dala titulu grofova, a onda je doša Napoleon i svima to ukinija. Tek 1815. Austrija jopet plemićima vraća njijovo, ali onda je za sve bilo kasno. Zadnji popis šibenskih plemića, koji su onda bili i u sastavu plemićkoga vijeća grada, potvrdija je u jednon spisu Antonio Simonić pok. Benedeta, ka javni bilježnik i čuvar općinskog arhiva, dana 2. kolovoza 1817. Po familijama su to bili: Banovci, Bovi, Corneri, Cortelini, Damjanići, Divnići, Dominisi, Draganić-Vrančići, Fenzi, Feri, Fondre, Fontana, Galbiani, Gelpi, Ljubići, Marcatti, Mattiazzi, Misture, Pellegrini, Pinelli, Semonići, Soppe, Striseo, Šižgorići, Zavorovići i Zekmiševići. Njima triba pridodati i one koji su to bili prija velike kuge, pa i još prija (kad su sklapali ugovor s Jurjon Dalmatincon), a poslin in se loze zametnile: Dobrojeviće, Dragojeviće, Gonirbiće, Grčičiće, Ivetiće, Martiniće, Mihetiće, Taveliće, Toboloviće i Tolimeriće.“

NEKI NOVI ŠIBENIK: Prema suvremeniku Kandijskog rata i kuge koja ga je slijedila, šibenskom plemiću, Frani Divniću i njegovoj Historiji Kandijskog rata u Dalmaciji, od 150 plemićkih obitelji kugu je preživjelo njih deset, pa je nakon 1650. godine bilo krajnje otežano funkcioniranje gradske vlasti i preostalih, ionako labavih, javnih službi. No, kasnijim je pregledima matičnih knjiga utvrđeno, da je kritična masa šibenskog plemstva ipak nadživjela strašnu kugu iz 1649. Prema Tomislavu Pavičiću i njegovoj studiji, pod naslovom „Šibenik u Kandijskom ratu“ (izdanje Muzeja grada Šibenika iz 2008.), „za proučavanje šibenskog onomastikona vrlo je važna matica rođenih Liber baptizatorum VI, s upisima od 2. siječnja 1648. do 23. studenog 1669., koja se čuva u arhivu župnog ureda sv. Jakova. Upisani podaci nam govore da su u vrijeme epidemije kuge u Šibeniku mnoge obitelji nestale, a s njima i prezimena starosjeditelja Grada. Uspoređujući antroponimnu strukturu Šibenika iz matice rođenih Liber baptizatorum I (sadrži upise od 1581. do 1590.) s maticom rođenih Liber baptizatorum VI (samo za godine 1650. do 1659.) vidimo da se od 1500 prezimena iz matice rođenih, knjige I, u matici rođenih, knjige VI, pojavljuje svega 250 prezimena, dok se sva ostala odnose na novopridošlice. To nas navodi na zaključak, da se nakon kuge formira novi antroponimni temelj Šibenika, u kojem će se od tih 250 starih prezimena do današnjih dana sačuvati mali broj.“

PLEMIĆI PO KVARTOVIMA: Kako navodi Kristijan Juran, šibenski plemići: Frane Divnić, Dominik Simonić i Andrija Tranquillo 1651. pisali su mletačkom providuru za Dalmaciju, da je kužna epidemija usmrtila 60 članova Velikog vijeća i dovela do izumiruća šest plemićkih obitelji:  Andreis, Križančić, Dragojević, Ivetić, Indricis i Tavilić (iako su u kasnijim zapisima još neko vrijeme spominju prezimena Tavilić i Dragojević). Prvi popis plemićkih prezimena nakon kuge iz 1649., onaj iz 1659. glasi: Divnić, Dobrojević, Draganić, Ferro, Fozza, Kosirić, Ljubić, Linjičić, Mišić, Simonić, Šižgorić, Teodošević, Tranquillo, Vrančić i Zavorović. Dvadesetidvojica plemića nalazila su se tada u Šibeniku, a izvan grada kapetani Nadal Theodosio i Mihovil Draganić, dok su Petar Simonić i Frane Šižgorić bili u Lombardiji, Nikola Draganić u Cremoni, Dominik Divnić u Veneciji, Frane Dobrović na Levantu, Ivan Frane Ferro na Braču, doktor Ivan Linjičić u Zadru, kao i Jakov Fozza, te Frane Simonić u izgnanstvu. Plemići su uglavnom stanovali u Gradu, a najviše ih je prema popisu iz 1687. stanovalo u župi sv. Trojstva (kasniji sv. Ivan) – ukupno 15, dok su ostali bili raspoređeni u župama sv. Krševana (6), sv. Benedikta (2) i sv. Duha (1). Po rodovima to je ovako: Semonići (ogranci Abbas, Perora i Grisanis) u pet obitelji sa 32 člana, Divnići (ogranci Malpažić i Mihetić Dragojević) u četiri obitelji sa 27 članova, Vrančići u četiri obitelji sa 25 članova, Šižgorići u tri obitelji sa 22 člana, Mišići (ogranci Aqua i Balić) u dvije obitelji s 18 članova, te po jedna obitelj rodova Kosirić, Ljubić, Teodošević i Zavorović. Ukupno je u Gradu bilo 156 članova plemićkog staleža, što je bilo oko devet posto tadašnjeg gradskog stanovništva (uključujući Draganiće, koji su očito boravili izvan Grada).

Većina plemića stanovala je u svoje vrijeme u Masnoj (desno) i u Kalelargi (lijevo), a danas tamo - kroz veći dio godine - nema ni plemića, ni pučana

ZADNJIH ŠEST PLEMIĆKIH PREZIMENA: Početkom 21. stoljeća među šibenskim je prezimenima vitalno samo njih šest, istovjetnih s prezimenima šibenskih plemića (!): Dobrović (od nekadašnjih Dobrijevića, iako tu vezu nije lako dokazati i na plemićkoj razini) – njih 9 u 4 obitelji, Dominis (čiji daleki, plemićki  korijeni nisu samo hrvatski, nego i talijanski) – njih zadnjih 4 (2), Ljubić (najstariji Ljubići su šibenski plemići zapisani početkom 15. stoljeća, a Ljubići koji su doselili u grad poslije kuge iz 1649. su iz Plastova i Goriša; Ljubići iz Doca su bili Morlaci iz Bogetića, koji su doselili početkom 18. stoljeća) – danas njih 156 u 52 obitelji (jedan, najbliži plemićkim korijenima, još ima urarski obrt u Kalelargi), Draganić Vrančić (najbliži plemićkim korijenima) – njih 6 (3), Šižgorić – njih 27 (11), od kojih najvjerojatnije danas većina nema plemenitaške gene, i Vrančić – njih 33 (10), uglavnom od doseljenih Morlaka nakon 17. stoljeća.

NAPOMENA: Ovo je samo fragment iz slojevite studije u nastajanju, pod naslovom ŠIBENSKI PREZIMENIK, u kojoj će biti dubinski predstavljena prezimenska baština, ne samo iz grada Šibenika, nego i sa svih njegovih otoka, te iz njegova priobalja i zaleđa, na prostoru današnje Šibensko-kninske županije. Bit će to završna studija o šibenskom identitetu i njegovoj sudbini, uz već objavljeno petoknjižje (Veliki rječnik šibenskih riči, Šibenski teštamenat, Šibenska filozofija, Šibenska likaruša i Europski Šibenik). Sve te knjige moguće je nabaviti u Šibeniku, u knjižari Liber (zadnjoj u staroj jezgri, iza Ghetaldusova dućana), kao i na e-adresi: ivojakovljevic9999@gmail.com.

ŠIBENSKI MEMENTO: Grudanje na Poljani prije 65 godina

Šibenska Poljana: od početka 14. do početka 20. stoljeća za Šibenke i Šibenčane iz stare gradske jezgre bila je iscjeljujući prostor čiste arije (za razliku od većine gradskih ulica, koje su dulje vrijeme na sebi nosile i kanalizaciju otvorenog tipa). Zatim je uoči i poslije Prvog svjetskog rata često bila i teren za ondašnje vrste sportskih nadmetanja, da bi uoči i nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do kraja 1980-ih bila glavno gradsko šetalište. No, otad se preobrazila u improvizirano parkiralište, da bi od prošle jeseni postala najveće i najizazovnije gradilište u Šibeniku, na kojem su bageri i bušilice već stigli i do 12 metra dubine. Stoga preporučujem da se načas vratimo 65 godina unazad, da bismo se uživjeli u ugođaj s tog istog kultnog šetališta, na prijelazu iz siječnja u veljaču 1954., kad su se kao nikad prije i nikad poslije na tom prostoru Šibenčani i – grudali! 

Tada u Šibeniku još nije bilo ni Vidika, ni Buala, ni novog Baldenika, kao ni urbaniziranog Šubićevca, nego je većina građana živjela u staroj jezgri, te u blisko gravitirajućim joj četvrtima Varoš, Škopinac, Plišac i Crnica, pa im je Poljana bila stvarno gradsko središte. Prije 65 godina na Poljani je uz đerdin stajala Gradska kavana, a na sjeveroistočnom kantunu i slavna okrugla trafika. Vijest o snijegu na Poljani sa slikom grudanja objavio je tada mlađahni „Šibenski list“, a ja sam tada, sa svoje dvije godine i dva mjeseca, bio na Poljani samo u prolazu, da bih 65 godina kasnije svoje sjećanje mogao metniti na moj internetski „Šibenski brevijar 2“.

NAJSTARIJA (A MOJA !) ULICA U ŠIBENIKU NA KRAJU 2018. GODINE: Sa 150 stanovnika u 1958. na njih 50 (većinom starijih od 60 godina) danas

Prva desno je na ovoj slici iz 1958. bila kuća u kojoj je od 1441. do 1473. stanovao Juraj Dalmatinac, a do nje u nizu je i moja, u kojoj sam se rodio (u kužini, jer - dok je u jezgri pupao život - nije rodiljama trebalo ići u bolnicu na kraju grada)

NEIZBJEŽNA SUDBINA ULICE JURJA DALMATINCA: Sve što se događa širom stare jezgre u Šibeniku (ubrzano smanjivanje broja stalnog stanovništva, prodaja većine nekretnina turističkim akterima izvan Šibenika i Hrvatske, urbana praznina od Dana mrtvih do Uskrsa i bučna prenapučenost u većini dana i noći od Uskrsa do Dana mrtvih), još je od prijelomne 1958. (kad je brojem stanovnika bila na vrhuncu, kao i uoči kuge iz 1649.!) sudbinski zapisano u mojoj ulici, koja od 1945. nosi ime Jurja Dalmatinca. Jer, te je 1958-e, u toj najstarijoj ulici u srednjevjekovnom Šibeniku, stalno stanovalo čak 150 građana, a danas, na kraju 2018-e, samo ih je 50, od kojih nas je većina starija od 60, a njih desetoro i od 75 godina. U mojoj ulici danas živi samo jedno dijete (od pet godina), ali zato ima nas 30-ak koji ćemo u idućih 20 godina sigurno otići s ovog svijeta i iz naizgled, još naše, sve praznije ulice. U većini kuća u ulici stanuje samo po jedna osoba, nekoliko ih je posve prazno, a na tri su adrese ljetni apartmani. Pred najvećom, ali i najzapuštenijom građevinom, zgradom stare preture, na broju 4, njezina je skora prenamjena u hostel. Demografsku sudbinu moje ulice, kao najplastičnije metafore nevesele sudbine stare jezgre, nisu odredile toliko neharmonične politike razvoja grada unazad 60 godina ili pad nataliteta domicilnih obitelji, nego novi standardi stanovanja i potrošačkih izbora.

Dvojica od zadnjih 30-ak starosjedilaca u ulici na slici iz jeseni 2011-e: moj ćaća u svojoj 92-oj i naš kućni prijatelj i najstariji susjed Škure (koji danas jedini zna sve o ulici)

SJEĆANJE NA ŽIVOTNE UVJETE U STAROJ JEZGRI PRIJE 60 GODINA: Te 1958-e (kad sam ja kao jedno od 30-ak djece u ulici išao u prvi razred prenapučene osnovne škole u Docu) nitko u ulici nije imao automobil, a besplatnih je vezova za barke većine obitelji u ulici bilo na slobodno biranje, na potezu od katedrale do mandroča. Tada su doktori iz Doma zdravlja dolazili na kuću, a injekcije penicilina nam davao Stipe Ercegović (otac dr. Ante Ercegovića), također na kuću. Do svih majstora za kućne popravke naši su roditelji dolazili pješke, unutar jezgre, pa nije bilo teško nabaviti ni najteže komade namještaja (od dućana Lesnine, gdje je do sredine listopada bila knjižara Matica) ili godišnje količine drva za ogrijev, uz ručni transport od skala pred svetim Lovrom ili od katedrale, pa uzaskale do Ulice Jurja Dalmatinca. Uostalom, u staroj su jezgri tada bile četiri osnovne škole, jedan vrtić, jedna tiskara, redakcija Šibenskog lista, većina gradskih ustanova, peškarija, pazar, Mala loža, brojni dućani (koji su svojom ukupnom ponudom u Kalelargi, Masnoj i ostalim uličicama, nadmašivali usporedivu cjelinu ponude prvih robnih kuća izvan starih jezgri), nekoliko gostiona, desetak toverana, desetak improviziranih dječjih igrališta po malim trgovima (tada - bez štekata) itd., pa se nekakav parkirni prostor nigdje nije ni spominjao, a kamoli kao prvi uvjet za život i rad u jezgri. Naposljetku, u tom središnjem gradskom prostoru noću se, od 23 sata, pa ujutro do 7, moglo normalno spavati, jer se svaka vanjska buka brzopotezno rješavala kao remećenje javnog reda i mira. Danas je to nezamislivo, i zato će se kroz idućih 20 godina – na tobože opće zaprepaštenje i na zlokobnu fiskalnu štetu za gradske financije - gotovo u potpunosti isprazniti i šibenska stara jezgra, koja je i dalje najveća u Dalmaciji, ali više nikad neće biti (pretežno) naša.

Od zgrade starog suda iz venecijanske ere, na broju 4, uskoro će nastati hostel

POVIJEST ULICE JURJA DALMATINCA U „KAZIVANJIMA O ŠIBENIKU“ IZ PERA JOSIPA JAKOVLJEVIĆA: Ulica dijeli i spaja – zapisao je moj otac - dva najstarija šibenska predjela – Goricu i Dolac, a formirana je još u 13. stoljeću kao prva ulica, u gradu opasanom bedemima. Naziv je dobila po glavnom arhitektu šibenske katedrale, Jurju Dalmatincu, jer je veliki umjetnik, od 1441. do 1473. živio u kući u kojoj danas stanuju obitelji Berović, Guberina i Sekulić, na brojevima 15 i 17. Na njegovoj su kući dobro sačuvan portal, kao i kruna na zdencu u dvorištu. Obitelj Orsini, kojoj je pripadao Juraj, u Šibeniku je izumrla 1699. Ulica se proteže od palače Tambača (ili Pellegrini), kraj Četiri bunara, do Kvartira. U središnjem dijelu ulice postoji zgrada stare preture (suda) iz venecijanskog razdoblja, i crkvica svetoga Grgura (iz 14. stoljeća). Na kraju ulice je Kvartir, kompleks zgrada kojima dominiraju ostaci srednjevjekovnog samostana benediktinki, u koji se od 1806. do 1813. uselila Napoleonova vojska, pa u jednom dijelu čak držala i zatvor. No, najstarija kamena kuća u ulici nalazi se na broju 11, gdje je sve do 1921. stanovala šibenska plemićka obitelj Mijagostović.

Svako malo pred mojim vratima crkne bumbeta, pa je središnji dio ulice noću u mraku, a zamjena žarulje zna potrajati i više od 20 dana, jer najstarija ulica u gradu više nikom nije važna

TKO SU SVE BILI STANARI ULICE U 1958., A TKO SU DANAS: Prije 60 godina u ulici je – pobrojao sam to u suradnji s dvojicom još pamtećih, najstarijih susjeda - stanovalo nas ukupno 150 Šibenki i Šibenčana, među kojima je bilo i desetak tada friško doseljenih iz zaleđa, i 30-ak djece. Danas nas je samo 50, među kojima je samo jedno dijete i desetak friško doseljenih iz zaleđa. Prije 60 godina u ulici su stanovale obitelji sa sljedećim prezimenima: Medini, Lozić, Civadelić, Tambača, Nikolić, Scoti, Brajer, Fantulin, Roca, Jakovljević, Bujas, Deljac, Suša, Berović, Guberina, Baranović, Kitarović, Bašić, Kužina, Ivas, Belamarić, Rak, Zorić, Ivančević i još tri obitelji „u prolazu“. Danas stanuju sljedeće obitelji (pretežno sa samo jednim ili dvoje članova): Medini, Bećir, Bujas, Spahija, Guberina, Nikolić, Bašić, Sekulić, Skorić, Jakovljević, Zimmerman, Berović, Gulin, Jakelić, Računica, Ninić, Dolci i još tri „u prolazu“.

Kvartir, čiju je dušu zauvijek sačuvao moj susjed iz djetinjstva, Petar Ivas, u svojim kultnim "Sličicama iz Kvartira"

NAJPOPULARNIJI NADIMCI U ULICI: Barbarija, Bobe, Ćurlik, Pujsa, Prde, Škure, Doktur, Krpaš, Kunpir, Gude i Snjegulica.

NAJLJEPŠE NOVELE O NAJLJEPŠEM DIJELU ULICE: Veliko djelo najpoetičnijeg šibenskog pera, Petra Ivasa, pod naslovom „Sličice iz Kvartira“.

Iz bijelog potkrovlja moje friško obnovljene palače u Ulici Jurja Dalmatinca (koje s leđa gleda na ulicu, a odsprida na kanpanel svetog Dumenika), svim čitateljicama i čitateljima internetskog Šibenskog brevijara i Knjižare Jakovljević želim SRETAN BOŽIĆ I NOVU 2019. GODINU!

ŠIBENSKI KONTRAPUNKTI: Jovanka u katedrali, Tito ispod mosta, Poljana u snijegu, prenapučeni stari pazar, dvolična peškarija i Krešimirova fortica za 120 decibela

Još 1966. i Jovanka Broz je bila dobrodošla u šibensku prvostolnicu (iako nije bila deklarirana katolkinja)

OD JUBILARNE 1966. PREMA TRUSNOJ 2019. – NOVI ŠIBENIK U 10 SLIKA: Kao za vrijeme gradnje katedrale (od 1431. do 1536.) i prateće joj dopune nizom palača i crkava u gradskoj jezgri (najvećoj u Dalmaciji), i današnji je Šibenik u podjednakim radikalnim promjenama svoje ekonomske, kulturološke, urbane i demografske strukture. O renesansnom su Šibeniku, koji je procvjetao pod mletačkom vlašću, mnoga velika imena iz hrvatske i europske znanosti i kulture napisala briljantne studije, a među njima i najblistaviji autori sa šibenskih adresa. O dubokim strukturnim promjenama, koje Šibenik proživljava od pada Berlinskog zida do danas, nastala je nova obimna građa, među kojoj je i moje petoknjižje o šibenskom identitetu i njegovoj sudbini (Veliki rječnik šibenskih riči, Šibenski teštamenat, Šibenska filozofija, Šibenska likaruša i Europski Šibenik). Ali, možda se na prste jedne ruke mogu nabrojati danas živući sugrađani koji su pročitali većinu tih studija (što se vidi na prvi pogled kroz javne reakcije većine na aktualna politička, kulturološka, demografska, religijska ili najdalekosežnija znanstvena pitanja, iskazivane kroz političke govornice, klasične medije ili društvene mreže i javne manifestacije). Zato je ponekad zgodno nepreglednu slojevitost te identitetske drame iskazati u nekoliko naizgled nepovezanih slika. Tako ćemo ovdje na preskok, u svojevrsnim kontrapunktima, predstaviti radikalne promjene šibenskog tijela i duše unazad kratkog razdoblja od 1966. (kad je Šibenik obilježavao 900. godišnjicu od prvog spomena svojeg imena u povijesti) do skore, europske, ali vrlo trusne 2019. (u kojoj će se navršiti i 370 godina od epidemije kuge, koja je pomorila 80 posto stanovnika na širem gradskom području). Podsjetimo se, da je – prema Hrvatskoj enciklopediji - kontrapunkt (srednjovj. lat. punctum contra punctum: točka protiv točke, tj. nota protiv note), tehnika višeglasnoga (polifonijskoga) skladanja, odnosno vođenja i kombiniranja dviju ili više istodobnih glazbenih linija, koje su melodijski i ritmički samostalne, ali se moraju međusobno uskladiti prema određenim načelima.

Umjesto u crkvenoj baštini, Tito je radije uživao u pogledu na završnicu gradnje šibenskog mosta (10. svibnja 1966.)

ZAŠTO TITO NIJE USLIKAN U KATEDRALI, NEGO ISPOD MOSTA: Tog 10. svibnja 1966. predsjednik FNRJ, Josip Broz Tito, sa suprugom Jovankom, posjetio je Šibenik, uoči proslave 900. godišnjice od prvog spomena Šibenika u nekom pisanom dokumentu. Tada sam i sam, u Kalelargi, prvi put vidio Tita, i začudio se kako nije visok, i kako ima pituranu kosu. Iz tog vremena, u obiteljskoj fototeci imam sliku Titove supruge Jovanke Broz, prilikom njezina posjeta katedrali svetog Jakova (gdje je bila vrlo lijepo dočekana), ali gdje uz nju nije bio Tito, kao i sliku Tita koji je za to vrijeme došao vidjeti završnicu radova na gradnji šibenskog mosta. Dakle, Tito je došao odati državno poštovanje mitu o hrvatskom kralju Petru Krešimiru IV, ali je u crkvu poslao svoju ženu, kao da je pravi Šibenčanin (jer, dok je još za Austrije i prve Jugoslavije, vjeronauk bio obavezni predmet u pučkim školama, i mnogi naši stari su u crkvu slali svoje žene, matere i djecu, preferirajući za se neke atraktivnije adrese). Tom Titu je Šibenik lani izbrisao ime s Poljane, koja je malo poslije dubinski raskopana, u potrazi za radikalno novim značenjem.

Poljana u snijegu, s kioskom za novine i Gradskom kavanom nasuprot (30. siječnja 1954.)

HOĆE LI PONOVNO POLJANA BITI GRADSKO SREDIŠTE, A NE SAMO PARKIRALIŠTE: Nije daleko vrijeme, kad je veći dio Šibenika bio pješačka zona, i kad je stara jezgra bila gotovo sve za grad: i šetalište, i tržnica, i ribarnica (Pazar i peškarija), i kavana i toverna, i palača i puna kuća, i prostor za više vrtića i osnovnih škola, kao i urbani kompleks u kojem su svoja sjedišta imale brojne gradske ustanove i poduzeća, te još brojniji obrti. Poljana od 30. siječnja 1954. i Poljana od jučer dva su posve različita svijeta: na prvoj su se mnogi tada grudali, šetali, kupovali novine, prilazili Gradskoj kavani ili kinu Tesla, kazalištu i Gospi vanka Grada, da bi današnja Poljana bila prostor u kojem bageri buše njezinu neizvjesnu, ali izazovnu budućnost.

Bageri ovih dana kopaju ne samo u budućnost, nego i sve dublje u prošlost

ČEMU (TREBA DA) SLUŽI STARI PAZAR: Nakon što su 1908. srušene istočne zidine, nastao je gradski pazar, koji je u dugom razdoblju do 1984., bio najposjećeniji i najprometniji prostor. Nakon što je iznad Drage otvorena nova tržnica, taj su Pazar Šibenčani počeli zvati Starim pazarom. Cjelokupan prostor tog Starog pazara sa četiri terase obnovljen je početkom 21. stoljeća, ali stalno zjapi prazan, kao što sve više zjapi i cijela stara gradska jezgra, u kojoj se radikalno smanjuje broj stanovnika (još 1970-ih ih je bilo oko 3000, a sad ih je manje od 600!).

Pazar iz 1930-ih: jedva da se moglo prolaziti među bancima

    

Stari pazar na svetu Lucu 2018.: jedva da gdje vidiš živo čeljade

ČEMU (TREBA DA) SLUŽE TVRĐAVE, ČETIRI BUNARA I VEĆINA BAŠTINE: Iako je Šibenik, zahvaljujući slovenskom Impolu, uspio zadržati snažnu aluminijsku industriju na prostoru TLM-a, te zahvaljujući nizu privatnih inicijativa i gradskoj politici, na Podima razviti snažnu industrijsku zonu, po malo čemu se u Šibeniku osjeća da je on još i grad moderne industrije (ne samo zato što moderne industrije zapošljavaju više robota nego ljudi, nego i zato što je malo što od toga danas vlasnički ili kreditno hrvatsko ili šibensko). 

Fortica na 120 decibela, uz bok groblju svete Ane

KONCERTNA POZORNICA KRAJ GROBLJA: Gotovo sve što je u Starome gradu i u širim prstenovima oko njega svima vidljivo, okrenuto je turizmu: i prenamjene pašnjaka u turističke i građevinske terene, i pojava šireg sloja domaćeg stanovništva koji ubire ekstra prihode od preprodaje nekretnina, i prenamjene dijela sakralne baštine u komercijalne svrhe, i prenamjena gradskih tvrđava, kao i cjelokupne rive i većine nekretnina u staroj jezgri, koje se pretvaraju u apartmane ili klize u vlasničke portfelje stranaca. Naposljetku, u vlasničke portfelje su već otklizale i telekomunikacijske usluge, i većina tržišta robe, kao i većina turističkih usluga kao i tržište zabave, u pozadini kojih je i hrvatska predaja gotovo cjelokupna bankarskog potencijala i nacionalne štednje stranim bankama. U tom kontekstu, teško da bi kralj Petar Krešimir IV prepoznao tvrđavu svetog Mihovila, kao što je ljeti teško prepoznati i Četiri bunara. Jer, dva se bunara ne vide od pokrova, kojim se preko njih proširio restoran „Pellegrini“. Na to me, kao u Andersenovoj bajci o carevu novom odijelu upozorio moj mlađi unuk, kad sam mu prošlog ljeta govorio da se to što vidi kroz onaj volat zove Četiri bunara. On mi je rekao: „Dida, nisu četiri, nego – dva!“

Na svetu Lucu 1943. engleski su bombarderi razorili petinu Staroga grada, pa i dominikanski samostan u Docu (gađajući njemačke položaje). Na istom je mjestu 1958. otvorena šibenska peškarija (nakon što je na mjestu stare, koja je srušena, otvoreno dječje igralište na rivi).

Ovih se dana na prostoru stare peškarije dovršava gradnja stambeno-poslovnog bloka s bočnim mu hotelom (snimljeno kroz ponistru iz moje kužine)

ZAVRŠNI RAČUN ŠIBENSKOG TURIZMA: Turizam je savršeni okvir za prodor domicilne kulture u širu, međunarodnu javnost, u slučaju da su domaće banke i domaći vlasnici turističkih potencijala glavni akteri na turističkom tržištu. No, kako to ni u šibenskom, ni u širem hrvatskom slučaju više nije, dobro bi bilo da se bar na lokalnim razinama, u ovom slučaju u Šibeniku, sastavi i objelodani čista računica o tome koliko neto-koristi od turizma imaju gradske financije, koliko građani, koliko šira zajednica, država i institucije, a koliko strani akteri (banke, vlasnici, trgovačke kuće, agencije itd.). Prema mojim računicama, od 100 prijavljenih kuna prometa kroz turizam, Šibeniku ostaje manje od 20 kuna (i još 20-ak državi), s tim što valja znati da je gotovo trećina ukupnog prometa u turizmu na sivo i crno (bez koristi za lokalnu i državnu blagajnu). S druge strane, ključna je posljedica najnovijeg vala masovnog turizma širom hrvatskog dijela Jadrana, demografsko pražnjenje starih gradskih jezgri, devastacija baštine i sve opasnije zagađivanje najkvalitetnijih dijelova akvatorija.

ŠIBENSKI PREZIMENIK: Zašto i kamo preseljavaju i iseljavaju stanovnici iz šibenskog zaleđa i priobalja (saldo 1948. – 2001.)

PRAVI ŠIBENČANI I NJIHOVE KAPE: Ovo je slika zadnjeg sprovoda koji je išao kroz grad, prije točno 60 godina. Težaci nose šibenske kape, lučki radnici i artišti raškete, državni činovnici šešire. Većina ovih na slici su Dunkići, a onaj u sredini, s plitkom goričkom kapom, moj je pradida Miće Dunkić (potegao je i on do 92-e)

Suvremenici smo najintenzivnijeg demografskog pražnjenja šibenskog zaleđa u povijesti, usporedivog s vremenom turskih najezdi od 15. do 18. stoljeća, ali i podjednako obimnog nekretninskog, vlasničkog i demografskog prestrukturiranja uzduž šibenskog priobalja. Usporedio sam sudbine brojnijih i starijih prezimena iz šibenskog zaleđa i priobalja, zapisanih u popisima stanovništva iz 1948. i 2001., kako bismo u najgušćem sažetku dobili sliku ključnih demografskih trendova, smjerova preseljavanja i njihovih razloga. Cjelovitu analizu svih tih trendova, kao i iz njih izvedenu turobnu prognozu, objavit ću u studiji pod naslovom ŠIBENSKI PREZIMENIK, koja će – ako to i doživim pri punoj svijesti – biti gotova za tiskanje do ljeta 2019. U toj će slojevitoj studiji biti predstavljena i protumačena cjelovita povijest prezimena na prostoru – ne samo grada Šibenika, nego i njegova otočja, pa i priobalja i zaleđa, u razmjerima današnje Šibensko-kninske županije. U tom zahtjevnom spisateljskom i analitičkom poslu računam na svakovrsnu suradnju posjetitelja internetskog Šibenskog brevijara 2 (sibenskibrevijar2.blogspot.com), kao i brojnih čitatelja mojeg petoknjižja o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini (Velikog rječnika šibenskih riči, Šibenskog teštamenta, Šibenske filozofije, Šibenske likaruše i Europskog Šibenika). Najkraća veza za tu vrstu suradnje je moja e-mail adresa: ivojakovljevic9999@gmail.com.

Alviž

1948.  – Raslina 61 (11), Šibenik 2 (2)

2001. – Raslina 78 (25), Šibenik 27 (11), Matulji 1 (1), Zagreb 10 (3)

 Andabaka

1948. – Drniš 134 (28), Split 1 (1), Zagreb 5 (1)

2001. – Badanj 61 (24), Drniš 23 (10), Šibenik 11 (5), Split 29 (10), Zagreb 49 (15)

Bačelić

1948. – Grebaštica 190 (30), Krapanj 63 (11), Šibenik 2 (1)

2001. – Grebaštica 129 (41), Krapanj 15 (7), Šibenik 52 (21), Brodarica 53 (22), Žaborić 6 (2), Split 9 (5), Zagreb 27 (9)

Bačić

1948. – Drinovci (Drniš) 240 (38), Brištane (Drniš) 61 (8), Skradin 15 (3), Šibenik 18 (7)

2001. – Drinovci 67 (13), Brištane 28 (11), Skradin 16 (7), Šibenik 101 (33), Brodarica 7 (2)

Barišić

1948. – Rupe 179 (35), Cetina (Knin) 121 (25), Matare (Knin) 92 (16), Žitnić 91 (12), Kričke 72 (8), Šibenik 1 (1)

2001. – Rupe 49 (24), Knin 72 (28), Žitnić 48 (17), Kričke 49 (17), Drniš 87 (28), Vodice 27 (7), Šibenik 131 (43)

Bijelić

1948. – Bribir 223 (37) i svugdje

2001. – Bribir 30 (14), Šibenik 31 (13), Split 28 (10), Zadar 21 (7)

Bilić

1948. – Betina 80 (22), Pakovo Selo 80 (17), Drniš 19 (4), Šibenik 7 (3)

2001. – Šibenik 148 (50), Pakovo Selo 18 (8), Betina 72 (29), Drniš 40 (15)

Bjedov

1948. – Zavođe (Knin) 96 (17), Oćestovo (Knin) 78 (18), Mokro Polje (Ervenik) 46 (9), Knin 17 (5), Split 6 (2), Zagreb 5 (1)

2001. – Oćestovo 20 (14), Mokro Polje 19 (8), Knin 8 (5), Šibenik 4 (1), Split 17 (4), Zadar 15 (10), Rijeka 20 (7), Zagreb 37 (18)

Blaće

1948. – Danilo Biranj 91 (16), Šibenik 42 (15), Zagreb 3 (2)

2001. – Danilo Biranj 55 (17), Šibenik 52 (23), Split 3 (1), Zadar 5 (2), Zagreb 15 (8)

Bolanča

1948. – Donji Vezac (Primošten) 95 (19), Primošten 47 (9), Šibenik 19 (8), Zagreb 26 (10)

2001. – Donji Vezac 34 (13), Primošten 78 (25), Primošten Burni 10 (5), Šibenik 86 (31), Split 96 (30), Zadar 15 (6), Rijeka 27 (10), Zagreb 118 (48)

Brajković

1948. – Dubravice 119 (21), Lađevci 39 (8), Šibenik 36 (9)

2001. – Šibenik 144 (51), Vodice 13 (4) i svugdje

Bulat

1948. – Mirlović Zagora 113 (21), Šibenik 27 (12), Boraja 22 (4), Skradin 5 (2), plus Kordun i Banija, Zagreb 33 (14)

2001. - Mirlović Zagora 46 (20), Šibenik 106 (37), Boraja 25 (8), Skradin 7 (2), plus Kordun i Banija, Karlovac 20 (7), Brodarica 12 (3), Zagreb 84 (41)

Bumbak

1948. – Jadrtovac 91 (15), Prvić Luka 32 (10), Šibenik 3 (2), Split 5 (1)

2001. – Jadrtovac 39 (11), Prvić Luka 9 (2), Šibenik 55 (22), Brodarica 7 (3), Žaborić 11 (3), Split 16 (5), Rijeka 12 (4), Zagreb 8 (2)

Bura

1948. – Piramatovci 88 (14), Štikovo (Drniš) 86 (10), Bilice 50 (11), Biočić (Drniš) 27 (3), Stankovci 23 (5), Šibenik 13 (5), Split 15 (4)

2001. – Piramatovci 82 (29), Bilice 33 (10), Šibenik 67 (23), Vodice 10 (3), Knin 17 (6), Split 32 (16), Rijeka 25 (14), Zagreb 47 (15)

Burazer

1948. – Boraja 203 (35), Šibenik 28 (9), Vrpolje 15 (3), Split 10 (3), Zagreb 13 (3)

2001. – Boraja 81 (25), Šibenik 157 (51), Brodarica 6 (2), Jadrtovac 13 (4), Vrpolje 24 (8), Rijeka 25 (8), Zagreb 69 (28)

Burić

1948. – Mirlović Zagora 85 (17), Šibenik 5 (3)

2001. – Mirlović Zagora 66 (19), Šibenik 71 (23)

Cigić

1948. – Pakovo Selo 43 (7), Dubravice 13 (2), Šibenik 1 (1)

2001. – Pakovo Selo 25 (11), Dubravice 27 (7), Šibenik 47 (14)

Cvitan

1948. – Tribunj 124 (18), Zaton 118 (22), Šibenik 5 (2)

2001. – Tribunj 117 (40), Zaton 68 (26), Šibenik 44 (17)

Čičin

1948. – Vodice 103 (20)

2001. – Čičin Angel: Vodice 17 (5), Čičin Karlov: Šibenik 2 (1), Vodice 9 (5), Zagreb 8 (3), Čičin Radin: Vodice 1 (1)

Čičin-Šain

1948. – Šibenik 3 (1), Zagreb 14 (4)

2001. – Vodice 36 (14), Šibenik 7 (3), Split 14 (7), Rijeka 9 (3), Opatija 4 (2), Zagreb 28 (14)

Čubrić

1948. – Pirovac 248 (50)

2001. – Pirovac 148 (57), Betina 3 (2), Tisno 1 (1), Šibenik 25 (10), Zadar 17 (5), Rijeka 21 (10), Split 15 (79), Zagreb 99 (38)

Čupić

1948. – Trbounje 244 (40), Drniš 25 (4), Zagreb 11 (7)

2001. – Drniš 141 (51), Šibenik 18 (5), Split 89 (35), Zagreb 150 (65)

Čaleta

1948. – Bilice 150 (33), Šibenik 18 (6), Zagreb 10 (5)

2001. – Bilice 84 (27), Šibenik 52 (24), Trilj 53 (11), Zagreb 37 (15)

Ćuruvija

1948. – Kovačić (Knin) 108 (26), Knin 1 (1), Zagreb 4 (2)

2001. – Knin 16 (7), Zagreb 21 (11)

Duvančić

1948. – Razvođe 159 (28), Šibenik 3 (1), Zagreb 3 (1)

2001. – Razvođe 53 (19), Šibenik 9 (3), Solin 21 (7), Split 53 (19), Zagreb 64 (24)

Dželalija

1948. – Unešić 76 (12), Ključ (Drniš) 58 (9), Pakovo Selo 13 (2)

2001. – Unešić 48 (16), Nevest (Unešić) 30 (11), Ključ 32 (9), Knin 23 (7), Šibenik 51 (16), Split 75 (24), Zagreb 10 (4)

Đerek

1948. – Umljanović (Ružić) 54 (7), Mravnica 25 (5), Šibenik 12 (4)

2001. – Umljanović 21 (9), Mravnica 14 (5), Šibenik 15 (6)

Đujić

1948. – Kovačić (Knin) 181 (43), Zagreb 2 (2)

2001. – Knin 36 (20), Zagreb 7 (3)

Elez

1948. – Ogorje Donje (Sinj) 101 (23, Moseć (Drniš) 66 (13, Sedramić 39 (6), Split 11 (5), Zagreb 4 (2)

2001. – Moseć 44 (11), Sedramić 20 (8), Ogorje Donje 20 (8), Split 236 (81), Šibenik 37 (10), Zagreb 30 (15)

Erceg

1948. – Slivno 198 (32), Lozovac 49 (9), Bilice 35 (8), Gaćelezi 30 (5), Maovice (Drniš) 24 (5), Šibenik 19 (8)

2001. – Slivno 67 (29), Bilice 33 (10), Šibenik 209 (75)

Ercegović

1948. – Sapin Dolac 187 (34), Rogoznica 134 (37), Jarebinjak 120 (32), Ložnice 63 (19), Šibenik 70 (20), Split 68 (25), Zagreb 9 (6)

2001. – Rogoznica 113 (51), Šibenik 161 (65), Jesenice (Dugi Rat) 110 (28), Split 233 (84), Zagreb 74 (41)

Ferara

1948. – Tribunj 53 (10), Betina 15 (4), Šibenik 4 (1), Vodice 3 (1), Zagreb 3 (1)

2001. – Tribunj 57 (14), Betina 16 (5), Šibenik 9 (2), Vodice 9 (3), Zagreb 13 (5)

Galić

1948. – Piramatovci 7 (1), Šibenik 1 (1)

2001. – Piramatovci 12 (4), Šibenik 30 (11)

Gambiroža

1948. – Potkonje (Knin) 56 (11), Kovačić (Knin) 32

2001. – Knin 57 (15), Zagreb 30 (11)

Goreta

1948. – Kadina Glavica (Drniš) 158 (27), Čavoglave 71 (13), Šibenik 18 (4), Split 1 (1)

2001. – Kadina Glavica 113 (35), Čavoglave 37 (16), Drniš 18 (8), Badanj 10 (3), Šibenik 57 (18), Split 190 (61)

Gracin

1948. – Vadalj 146 (29), Primošten Burni 65 (14), Primošten 61 (14), Šibenik 5 (2), Zagreb 15 (8)

2001. – Vadalj 43 (19), Primošten Burni 49 (21), Primošten 87 (33), Šibenik 88 (29), Split 87 (28), Zadar 16 (5), Rijeka 23 (9), Zagreb 175 (67)

Grandeš

1948. – Danilo Gornje 14 (2), Šibenik 12 (2)

2001. – Danilo 6 (2), Šibenik 16 (7), Brodarica 5 (2), Zagreb 5 (4)

Grcić

1948. – Drniš 75 (12), Split 1 (1)

2001. – Badanj (Drniš) 66 (19), Drniš 14 (5), Kadina Glavica 11 (3), Šibenik 2 (2), Split 14 (5), Zagreb 24 (12)

Grubišić (šibenska grana)

1948. – Šibenik 174 (57), Bilice 74 (12), Dubrava 61 (9), Danilo Gornje 36 (4)

2001. – Šibenik 197 (77), Bilice 98 (30)

Gulin

1948. – Lozovac 295 (48), Konjevrate 28 (5), Skradin 22 (5), Šibenik 111 (33), Split 8 (2), Zagreb 11 (6)

2001. – Lozovac 93 (36), Gradina 32 (13), Raslina 18 (6), Vodice 16 (4), Šibenik 290 (116), Split 41 (15), Zadar 20 (9), Zagreb 66 (32)

Huljev

1948. – Primošten 186 (30), Široke 76 (18), Šibenik 31 (8), Split 12 (4), Zagreb 27 (9)

2001. – Primošten 174 (60), Primošten Burni 15 (6), Šibenik 79 (29), Split 43 (16), Rijeka 32 (15), Zagreb 72 (33)

Ivas

1948. – Vodice 80 (17), Pakoštane 21 (6), Vačani 21 (3), Zagreb 8 (3)

2001. – Vodice 90 (30), Pakoštane 20 (5), Šibenik 11 (4), Split 21 (7), Zadar 9 (5), Zagreb 24 (9)

Ivić

1948. – Drinovci 169 (26), Šibenik 16 (8), Split 22 (7)

2001. – Drinovci 64 (29), Drniš 28 (8), Šibenik 81 (30), Solin 72 (20), Split 131 (48), Zadar 27 (9)

Jelić

1948. – Vrpolje 73 (16), Kovačić (Knin) 69 (14), Knin 21 (5), Šibenik 10 (7)

2001. – Knin 74 (27), Šibenik 74 (26)

Junaković

1948. – Dubrava 91 (13), Šibenik 68 (20), Podravlje (Osijek) 19 (2), Split 1 (1)

2001. – Dubrava 100 (30), Šibenik 138 (44), Split 10 (3), Zadar 8 (2), Zagreb 13 (8)

Juras

1948. – Dubrava 65 (13), Bilice 23 (5), Šibenik 191 (55), Split 6 (3), Zagreb 50 (20)

2001. – Dubrava 45 (17), Bilice 34 (11), Šibenik 180 (69), Split 43 (20), Zadar 16 (7), Zagreb 147 (74)

Juričev

1948. – Vodice 267 (60), Šibenik 6 (3), Zagreb 35 (11)

2001. – Vodice 112 (48), Šibenik 7 (5), Split 15 (5), Zagreb 24 (15)

Jurin

1948. – Primošten 80 (19), Kruševo 47 (10), Jurinovi 24 (4), Šibenik 13 (8)

2001. – Primošten 91 (32), Primošten Burni 11 (5), Šibenik 56 (20), Split 43 (18), Zagreb 129 (44)

Klarić

1948. – Stankovci 130 (20), Bila Vlaka 43 (8), Velim 37 (6), Dubravice 30 (5), Šibenik 120 (32), Split 48 (19), Zadar 9 (3)

2001. – Stankovci 87 (28), Šibenik 134 (48), Split 301 (109), Zadar 84 (29)

Klisović

1948. – Danilo Gornje 155 (28), Šibenik 2 (2), Zagreb 9 (5)

2001. – Danilo 59 (26), Šibenik 101 (39), Split 46 (17), Zagreb 29 (15)

Kljaić

1948. – Danilo Gornje 43 (7), Zagreb 22 (12)

2001. – Danilo 12 (3), Šibenik 11 (4)

Krička

1948. – Bratiškovci 136 (24), Kričke 13 (2), Šibenik 7 (3), Zagreb 2 (1)

2001. – Bratiškovci 22 (10), Šibenik 17 (8), Zadar 15 (6), Zagreb 16 (8)

Krnić

1948. – Konjevrate 229 (45), Bilice 17 (4), Šibenik 45 (12), Split 11 (4), Osijek 3 (1), Rijeka 6 (1), Zagreb 28 (11)

2001. – Konjevrate 115 (40), Bilice 15 (4), Šibenik 233 (83), Danilo Biranj 10 (4), Brodarica 12 (4), Split 129 (45), Rijeka 30 (12), Osijek 19 (9), Zagreb 78 (38)

Krvavica

1948. – Kovačić (Knin) 66 (20), Knin 29 (9), Kninsko Polje 16 (4), Šibenik 5 (2), Zagreb 13 (6)

2001. – Knin 55 (24), Šibenik 12 (5), Split 28 (14), Zadar 10 (3), Zagreb 68 (30)

Kulušić

1948. – Ključ (Drniš) 106 (19), Kaočine 96 (14), Drniš 15 (4), Murter 49 (13), Šibenik 1 (1), Zagreb 12 (6)

2001. – Ključ 59 (21), Kaočine 55 (22), Drniš 26 (7), Murter 58 (20), Šibenik 104 (33), Split 59 (18), Solin 21 (6), Zadar 10 (3), Zagreb 43 (19)

Labor

1948. – Goriš 127 (21), Šibenik 8 (3), Zagreb 3 (1)

2001. – Goriš 61 (24), Šibenik 118 (39), Brodarica 4 (1), Split 6 (3), Zagreb 16 (6)

Ljubić

1948. – Brnjica 121 (21), Zablaće 47 (9), Šibenik 15 (6)

2001. – Šibenik 156 (52)

Malenica

1948. – Ključ (Drniš) 91 (16), Kaočine 44 (10), Drinovci 18 (6), Brištane 12 (4), Drniš 1 (1), Danilo Biranj 38 (6), Šibenik 6 (2)

2001. -  Ključ 40 (14), Kaočine 24 (8), Drinovci 24 (8), Brištane 25 (12), Drniš 22 (7), Danilo Biranj 39 (14), Šibenik 95 (31)

Maleš

1948. – Mirlović Zagora 78 (14), Šibenik 1 (1)

2001. – Mirlović Zagora 52 (13), Šibenik 59 (18)

Marković

1948. – Knin 1 (1), Šibenik 13 (5)

2001. – Knin 68 (15), Šibenik 42 (16)

Mazalin

1948. – Bogetić (Drniš) 43 (8), Šibenik 10 (3)

2001. – Bogetić 16 (10), Drniš 8 (3), Drinovci 1 (1), Piramatovci 3 (2), Šibenik 19 (6), Split 7 (3), Solin 6 (2), Zagreb 16 (11)

Mihaljević

1948. – Drniš 79 (12), Šibenik 2 (1)

2001. – Drniš 43 (15) i širom Hrvatske

Mikulandra

1948. – Bilice 276 (53), Šibenik 116 (28), Split 4 (1), Zadar 2 (1), Podravlje (Osijek) 20 (5), Zagreb 7 (3)

2001. – Bilice 232 (75), Šibenik 228 (78), Split 20 (6), Zadar 9 (6), Osijek 15 (7), Zagreb 37 (23)

Milutin

1948. – Krapanj 118 (27)

2001. – Krapanj 15 (8), Brodarica 72 (26), Žaborić 10 (3), Šibenik 19 (9)

Mišura

1948. – Danilo Kraljice 116 (23), Danilo Gornje 10 (2), Šibenik 45 (16)

2001. – Danilo Kraljice 42 (16), Danilo 12 (3), Donje Polje 4 (1), Grebaštica 2 (2), Šibenik 105 (40), Vodice 4 (2), Split 54 (18), Zagreb 66 (27)

Mrčela

1948. – Koprno 175 (31), Šibenik 21 (6), Split 19 (4)

2001. – Koprno 51 (24), Sitno Donje 13 (5), Brodarica 8 (3), Šibenik 83 (30), Split 120 (40), Zagreb 29 (10)

Mrdeža

1948. – Lepenica 62 (33), Perković 41 (17), Grebaštica 27 (13), Šibenik 4 (2)

2001. – Lepenica 29 (8), Perković 13 (6), Grebaštica 26 (10), Šibenik 76 (22), Split 15 (6), Zagreb 8 (4)

Mrša

1948. – Zaton 139 (34), Vodice 16 (4), Šibenik 12 (7), Zagreb 19 (8)

2001. – Zaton 133 (49), Vodice 25 (10), Šibenik 34 (13), Split 5 (2), Zadar 10 (6), Rijeka 8 (5), Zagreb 30 (13)

Nakić

1948. – Mirlović Zagora 143 (22), Vukšić 57 (6), Vrsno 55 (7), Kadina Glavica 47 (7), Siverić 47 (7), Drniš 34 (9), Otavice 22

2001. – Mirlović Zagora 115 (32), Vukšić 42 (13), Siverić 23 (8), Drniš 12 (8), Šibenik 161 (54), Brodarica 20 (6), Grebaštica 8 (2)

Paić

1948. – Skradin 111 (24), Rupe 62 (12), Ljubostinje 36 (7), Šibenik 79 (22), Split 70 (20), Zagreb 102 (31)

2001. – Skradin 21 (7), Rupe 24 (10), Ljubostinje 24 (9), Šibenik 204 (62), Knin 9 (4), Split 116 (39), Zadar 12 (6), Rijeka 25 (7), Pula 23 (9), Vukovar 14 (6), Zagreb 223 (91)

Papak

1948. – Mravnica 113 (21), Šibenik 14 (3), Split 6 (3), Zagreb 2 (2)

2001. – Mravnica 21 (13), Sitno Donje 21 (4), Vrpolje 60 (18), Šibenik 109 (33), Split 40 (13), Zagreb 47 (14)

Pauk

1948. – Čavoglave 48 (8), Dubrava 21 (4), Šibenik 2 (1)

2001. – Čavoglave 18 (9), Koprno 4 (2), Šibenik 49 (16), Žaborić 4 (1), Štitar (Županja) 27 (5), Split 67 (20), Zagreb 6 (3)

Peran

1948. – Grebaštica 182 (92), Split 19 (6), Zagreb 6 (2)

2001. – Grebaštica 146 (44), Brodarica 9 (3), Krapanj 1 (1), Šibenik 161 (50), Kaštel Stari 43 (12), Split 31 (10), Zadar 4 (2), zagreb 39 (13)

Periša

1948. – Krković 121 (11), Šibenik 8 (2), Zagreb 3 (2)

2001. – Krković 113 (36), Šibenik 143 (46), Vodice 13 (3), Split 29 (10), Zadar 20 (8), Rijeka 22 (8), Zagreb 125 (41)

Perkov

1948. – Tribunj 115 (26), Draga 99 (17), Tribežić 46 (9), Primošten 12 (2), Šibenik 7 (4), Zagreb 16 (6)

2001. – Tribunj 109 (40), Primošten 38 (10), Primošten Burni 81 (31), Brodarica 9 (3), Šibenik 78 (28), Split 51 (16), Rijeka 30 (13), Pula 14 (4), Zagreb 52 (24)

Perković

1948. – Perković 114 (29), Šibenik 22 (6)

2001. – Perković 64 (27), Šibenik 83 (28)

Pešić

1948. – Čista Velika 92 (13)

2001. – Čista Velika 116 (33), Šibenik 36 (12), Vodice 20 (8)

Petković

1948. – Vrpolje 212 (46), Šibenik 43 (11)

2001. – Vrpolje 156 (61), Šibenik 211 (78)

Pilić

1948. – Brištane (Drniš) 47 (9), Mirlović Zagora 28 (6), Čavoglave 13 (2), Drniš 9 (3), Šibenik 3 (3), Split 73 (21), Zadar 1 (1), Zagreb 12 (5)

2001. – Brištane 18 (6), Drniš 7 (3), Mirlović Zagora 29 (8), Šibenik 36 (11), Brodarica 14 (5), Split 95 (38), Rijeka 16 (6), Zagreb 109 (39)

Piližota

1948. -  Bilice 52 (10), Podravlje (Osijek) 16 (3), Šibenik 9 (2), Zagreb 3 (1)

2001. – Bilice 23 (8), Šibenik 42 (16), Zadar 7 (3), Zagreb 7 (4)

Popović

1948. – Šibenik 25 (10) i širom Hrvatske

2001. – Šibenik 41 (18) i širom Hrvatske

Protega

1948. – Dubrava 116 (16), Šibenik 20 (5), Split 2 (1), Zagreb 9 (4)

2001. – Dubrava 72 (19), Šibenik 111 (40), Split 13 (3), Rijeka 9 (4), Zagreb 15 (7)

Pulić

1948. – Skradin 121 (25), Karalići (Drniš) 50 (13), Žažvić 28 (5), Pazin 28 (4), Šibenik 20 (6), Zagreb 2 (1)

2001. – Skradin 27 (10), Bičine 90 (28), Šibenik 73 (24), Split 28 (10), Rijeka 23 (12), Zagreb 37 (19)

Radić

1948. – Šibenik 55 (25) i širom Dalmacije i Hrvatske

2001. – Šibenik 70 (28) i širom Dalmacije i Hrvatske

Rak

1948. – Dubrava 167 (30), Danilo Gornje 68 (11), Šibenik 18 (5), Split 8 (2)

2001. – Dubrava 148 (47), Danilo 22 (8), Šibenik 159 (62), Split 20 (7)

Rašković

1948. – Žagrović (Knin) 268 (46), Knin 6 (3), Split 2 (1), Zagreb 6 (2)

2001. – Žagrović 121 (48), Knin 13 (3), Split 23 (8), Rijeka 10 (4), Zagreb 14 (8)

Relja

1948. – Dubrava 48 (8), Lađevci 11 (2), Šibenik 14 (4), Zadar 40 (11), Zagreb 10 (4)

2001. – Dubrava 49 (13), Šibenik 27 (11), Split 69 (29), Zadar 40 (16), Zagreb 54 (20)

Roca

1948. – Vodice 144 (30), Šibenik 12 (5), Zagreb 13 (6)

2001. – Vodice 159 (52), Šibenik 17 (5), Split 12 (5), Zagreb 51 (22)

Rora

1948. – Šibenik 20 (4)

2001. – Šibenik 22 (11), Žaborić 3 (1), Zagreb 10 (4)

Rupić

1948. – Dubrava 133 (22), Danilo Biranj 21 (3), Šibenik 31 (9), Split 7 (2), Zagreb 16 (8)

2001. – Dubrava 46 (17), Danilo Biranj 17 (3), Šibenik 134 (53), Split 11 (3), Zagreb 55 (25)

Skelin

1948. – Sitno (Split) 172 (31), Sitno Donje 10 (1), Drinovci 47 (8), Karalići 30 (4), Šibenik 8 (3)

2001. – Sitno (Prgomet) 54 (21), Sitno Donje 36 (10), Drinovci 23 (9), Drniš 9 (3), Karalić 8 (5), Ključ (Drniš) 8 (3), Knin 9 (3), Split 113 (38), Šibenik 84 (28), Zagreb 122 (49)

Skorić

1948. – Medviđa (Benkovac) 88 (14), Dubravice 60 (13), Biovičino Selo (Knin) 60 (7), Primošten 26 (6), Široke 18 (4), Šibenik 13 (4), Split 2 (2), Zadar 13 (4), Zagreb 1 (1)

2001. – Dubravice 34 (10), Skradin 18 (4), Primošten 31 (12), Primošten Burni 61 (19), Šibenik 133 (54), Brodarica 9 (3), Split 11 (4), Zadar 18 (7), Rijeka 34 (12), Zagreb 37 (19)

Skorin

1948. – Primošten 109 (18), Šibenik 6 (2), Zagreb 1 (1)

2001. – Primošten 73 (29), Primošten Burni 5 (3), Rijeka 5 (3), Split 5 (3), Šibenik 2 (1), Zagreb 47 (14)

Sladić

1948. – Plastovo 123 (22), Betina 81 (24), Biskupija 61 (13), Pirovac 10 (2), Šibenik 19 (4)

2001. – Plastovo 91 (33), Biskupija 17 (8), Bilice 10 (2), Šibenik 95 (29), Vodice 13 (4), Zadar 20 (9)

Sladoljev

1948. – Vodice 139 (26), Šibenik 1 (1), Zadar 3 (2), Zagreb 28 (9)

2001. – Vodice 99 (33), Šibenik 5 (2), Split 4 (3), Zadar 5 (2), Zagreb 40 (17)

Slavica

1948. – Bilice 224 (36), Lozovac 90 (14), Skradin 8 (2), Šibenik 56 (15), Split 3 (1), Zagreb 9 (5)

2001. – Bilice 212 (70), Lozovac 36 (14), Šibenik 184 (72), Split 9 (4), Zadar 14 (6), Zagreb 35 (16)

Spahija

1948. – Danilo Gornje 111 (19), Šibenik 17 (5), Zagreb 12 (6)

2001. – Danilo 52 (19), Donje Polje 7 (2), Brodarica 7 (2), Jadrtovac 2 (1), Sitno Donje 1 (1), Šibenik 106 (34), Split 15 (5), Zagreb 21 (13)

Svirčić

1948. – Grebaštica 85 (12), Krapanj 26 (4), Zlarin 3 (1)

2001. – Grebaštica 111 (34), Šibenik 41 (13), Brodarica 17 (4), Split 12 (4), Zadar 21 (7), Zagreb 17 (8)

Ševerdija

1948. – Zaton 74 (17), Kruševo 22 (2), Gaćelezi 17 (3), Rtina (Zadar) 9 (2), Šibenik 1 (1), Rijeka 5 (2), Zagreb 11 (3)

2001. – Zaton 83 (31), Gaćelezi 11 (3), Šibenik 18 (9), Zadar 10 (4), Zagreb 27 (11)

Škugor

1948. – Dubrava 355 (57), Šibenik 28 (9), Tvrđavica (Osijek) 16 (3), Osijek 7 (2), Zagreb 2 (1)

2001. – Dubrava 347 (108), Šibenik 218 (74), Brodarica 13 (4), Vodice 8 (3), Osijek 27 (12), Split 17 (7), Rijeka 8 (3), Samobor 6 (2), Zagreb 33 (15)

Španja

1948. – Vodice 83 (15), Krapanj 45 (11)

2001. – Vodice 122 (47), Brodarica 64 (20), Šibenik 7 (3), Vukovar 17 (5), Zagreb 8 (3)

Šprljan

1948. – Vodice 85 (20), Šibenik 4 (1), Zagreb 16 (6)

2001. – Vodice 112 (37), Šibenik 9 (4), Split 2 (2), Zadar 9 (3), Rijeka 8 (2), Zagreb 15 (6)

Štrbac

1948. – Kistanje 240 (41), Raštević (Benkovac) 96 (15), Knin 9 (2), Šibenik 4 (3), Zagreb 29 (9)

2001. – Kistanje 86 (40), Knin 52 (17), Šibenik 3 (2), Zadar 57 (19), Zagreb 139 (57)

Štrkalj

1948. – Pokrovnik 99 (20), Šibenik 57 (14), Zagreb 18 (8)

2001. – Pokrovnik 53 (22), Šibenik 97 (32), Split 19 (6), Zadar 26 (8), Zagreb 74 (33)

Šunjerga

1948. – Čista Velika 52 (9), Drniš 4 (1), Split 4 (1)

2001. – Čista Velika 71 (23), Šibenik 33 (7), Vodice 1 (1), Split 14 (6), Solin 5 (2), Zagreb 8 (3)

Šupe

1948. – Konjevrate 139 (21), Šibenik 56 (18), Zagreb 11 (5)

2001. – Gradina 86 (21), Radonić 17 (7), Šibenik 153 (56), Brodarica 6 (2), Zagreb 50 (21)

Šuperba

1948. – Donje Polje 33 (7), Šibenik 3 (1)

2001. – Donje Polje 29 (10), Vrpolje 10 (3), Šibenik 19 (10), Murter 4 (1), Pirovac 2 (1)

Šupuk

1948. – Šibenik 15 (6), Drniš 4 (1), Zadar 2 (1), Zagreb 2 (1)

2001. – Šibenik 4 (4), Bilice 2 (1), Zadar 5 (1), Split 3 (1), Zagreb 4 (3)

Teskera

1948. – Kijevo 144 (32), Lozovac 7 (1), Šibenik 4 (1)

2001. – Kijevo 47 (17), Knin 40 (12), Šibenik 15 (4)

Tišma

1948. – Ivoševci (Knin) 163 (42), Šibenik 3 (1)

2001. – Ivoševci 67 (27), Šibenik 4 (2)

Tomić

1948. – Siverić 171 (30), Šibenik 3 (1) i širom Hrvatske

2001. – Siverić 84 (33), Šibenik 27 (10) i širom Hrvatske

Urem

1948. – Pirovac 79 (18), Šibenik 13 (2)

2001. – Pirovac 61 (23), Šibenik 19 (7), Split 14 (4), Rijeka 9 (4), Zagreb 10 (6)

Uroda

1948. – Pirovac 60 (13), Betina 29 (7), Skradin 9 (2), Šibenik 9 (3), Split 6 (2), Zadar 3 (1), Rijeka 23 (8), Zagreb 7 (2)

2001. – Pirovac 21 (10), Betina 20 (9), Skradin 18 (7), Šibenik 12 (3), Split 12 (4), Biograd 19 (7), Zadar 14 (5), Rijeka 43 (18), Zagreb 35 (19)

Urukalo

1948. – Orlić (Knin) 105 (19), Bratiškovci 64 (13), Plastovo 17 (4)

2001. – Orlić 36 (19), Bratiškovci 24 (12), Šibenik 26 (9), Zagreb 3 (2)

Veldić

1948. – Tisno 34 (9), Šibenik 6 (2), Zagreb 5 (1)

2001. – Tisno 20 (9), Šibenik 13 (5), Zagreb 17 (7)

Vidović

1948. – Šibenik 36 (10) i širom Hrvatske

2001. – Šibenik 45 (18) i širom Hrvatske

Višić

1948. – Koprno 83 (13), Kljake (Drniš) 39 (8), Žitnić 21 (5), Šibenik 23 (6) i širom Hrvatske

2001. – Unešić 7 (3), Šibenik 66 (22) i širom Hrvatske

Višnjić

1948. – Danilo Biranj 65 (11), Šibenik 3 (1)

2001. – Danilo Biranj 46 (18), Šibenik 57 (20), Vodice 6 (2), Brodarica 5 (1), Bilice 4 (1), i desetak naših među 84 (40) Višnjića s raznih satrana u Zagrebu

Vlaić

1948. – Kaočine (Drniš) 137 (22), Skradin 12 (2), Zadar 6 (2)

2001. – Kaočine 82 (24), Drniš 23 (7), Bičine 10 (3), Šibenik 37 (12), Split 56 (16)

Vrančić

1948. – Konjevrate 24 (4), Šibenik 5 (1) i širom Hrvatske

2001. – Šibenik 33 (10) i širom Hrvatske

Vučenović

1948. – Danilo Gornje 95 (12), Ramljani (Knin) 55 (9)

2001. – Danilo 56 (16), Dubrava 2 (1), Brodarica 4 (1), Šibenik 88 (31), Split 6 (2), Zadar 7 (3), Zagreb 43 (18)

Vučković

1948. – Polača (Knin) 182 (31), Knin 6 (2) i širom Hrvatske

2001. – Knin 30 (9), Šibenik 4 (3) i širom Hrvatske

Vujasinović

1948. – Ivoševci (Knin) 353 (44)

2001. – Ivoševci 47 (27), Šibenik 6 (3), Zadar 33 (14), Split 30 (10)

Vukičević

1948. – Radonić (Drniš) 66 (13), Šibenik 33 (9)

2001. – Radonić 27 (9), Podine 24 (9), Vrpolje 20 (5), Šibenik 112 (42), Split 59 (22)

Vukorepa

1948. – Planjane 171 (28), Dubrava 62 (10), Šibenik 15 (4), Split 15 (6)

2001. – Drniš 16 (5), Knin 23 (11), Dubrava 23 (11), Šibenik 108 (36), Split 206 (69), Zagreb 36 (16)

Vukšić

1948. – Danilo Gornje 120 (21), Danilo Kraljice 45 (10), Šibenik 24 (8), Zagreb 33 (17)

2001. – Danilo Kraljice 34 (13), Šibenik 141 (50), Brodarica 8 (2), Split 61 (22), Zadar 18 (6), Zagreb 164 (66)

Vukušić

1948. – Lišnjak 227 (36), Drniš 53 (12) i širom Hrvatske

2001. – Drniš 207 (76), Šibenik 25 (8) i širom Hrvatske

Zelenbaba

1948. – Žagrović (Knin) 112 (22), Golubić 32 (4), Nevest 40 (8)

2001. – Žagrović 22 (12), Šibenik (ali kao ZeleMbaba) 4 (2), Zagreb 8 (3)

Živković

1948. – Zaton 157 (36), Šibenik 20 (7) i širom Hrvatske

2001. – Zaton 129 (44), Šibenik 218 (84) i širom Hrvatske

Županović

1948. – Šibenik 48 (15) i ponajviše Rogoznica s okolicom

2001. – Šibenik 55 (22), Rogoznica 68 (29), Podglavica (Rogoznica) 27 (14), Split 127 (47), Zagreb 37 (20)