Još ima živih šta ovi dija Doca zovu Kvartir, ma toga starog toponima nema nigdi ni u jednon popisu ulica (nego samo u najpoetičnijen šibenskon libru, iz pera Pere Ivasa, pod naslovon: "Sličice iz Kvartira")
Evo, uz
Zdravkov standardno odličan, duhovit i poučan tekst iz Šibenskog lista, o
nestanku butige „U Đenka“ (koji sam prenio na svoju Facebook-stranicu), prilažem nekoliko odlomaka iz knjige Josipa
Jakovljevića iz 1996., pod naslovom „Šibenske ulice i trgovi“ (davno
rasprodana, ali dostupna u Gradskoj knjižnici u Šibeniku):
„U
Šibeniku, za njegovih srednjevjekovnih urbanih početaka, kao i u mnogim većim
europskim gradovima, građani su sami davali nazive glavnim ulicama i trgovima
(kod svetog Krševana, kod katedrale, kraj Četiri bunara itd.). Nazivali su ih
po imenima crkava, raznih trgovaca ili objekata javne namjene (kod česme, na
bunare i sl.). Bio je to Šibenik, koji je unutar gradskih bedema imao 24 crkve.
Prema mletačkim uzorima, pred većinom crkava bili su trgovi. Mletačka vlast
nakon 1412. sama je u svojim dokumentima, na talijanskom, imenovala neke od
glavnih gradskih ulica i trgova. Izvan zidina bila je Poljana, kao igralište i odmaralište za građane, željne čistog zraka
(nasuprot otvorene vanjske kanalizacije u gradu), kao i privezište mazgi i
magaraca, a ime joj se prvi put spominje u oporuci Ivana Vukića, 30. ožujka
1523.
Šibenski
povjesničar, don Krsto Stošić, objavio je prvi 1924. prijedlog za nazive svih
ulica i trgova u Šibeniku. Njegova je ideja bila da one označe slavnu prošlost
Šibenika i njegove najznamenitije ljude, te da se i na taj način, unatoč burnim
političkim okolnostima kroz povijest, potvrdi hrvatski identitet grada.
Stošićeve prijedloge, uz manje promjene, prihvatili su direktor gimnazije, Marko Ježina, i dr. Vice Iljadica,
pa je za načelnikovanja dr. Šime Vlašića, prvaka HSS-a u Šibenku, općinska
vlast dala postaviti tablice ulica i trgova.
Prva
izmjena naziva većeg broja ulica i trgova bila je 21. rujna 1949., a zadnja,
opsežnija, 2. svibnja 1992. Od Stošićevih prijedloga iz 1924, sve burne povijesne
mijene u međuvremenu preživjela su sljedeća imena ulica, stuba i trgova:
Barakovića, Bonifačića, Bribirskih knezova, pučkih kapetana, Dragojevića,
Fortezze, Kačića, Kolunića, Šižgorića, Pavla Šubića, Šupuka, Tavilića,
Visianija, Antuna i Fausta Vančića, Zavorovića, Zlatovića i još desetak njih iz
toponimskog korpusa sa korijenima od 12. do 19. stoljeća. „
Ko još znade da se ovi mandroč zove Mali mandroč, a?
…i,
dodajem na istu temu, i jednu moju, iz Velikog rječnika šibenskih riči (davno rasprodanog,
ali dostupnog na internetskom Šibenskom brevijaru i u Šibenskom kanconijeru):
Vječni šibenski toponimi
(Zaludu in svaka vlast
minja imena,
kad naš svit oće da se
zovu kako se zovu)
Masna i Kalelarga,
riva i mandroči,
Mala loža i Stari pazar,
isprid Vijećnice i niz
poštu,
Kronjin magazin i na
Prigrad,
kraj Šarine pekare i na
Vanjski,
đerdin i Rošina ulica,
Galera i na bunare,
Kvartir i buta,
fortica, vidilica i
belveder,
Tanaja i Uboški dom,
Kaza di poveri i Kažin,
cesta kroz grad i kožara,
na kantun i kraj
mrtvačnice,
di je prija bila Radićeva
knjižara
i di je Đenko drža
butigu,
di je bija Modni magazin
i di je Marušić ima
pašticeriju,
di je bila stara škola u
Docu
i di je bila Lega,
di je sta Tripe
i di je Koka zna zaspati
na karijoli,
di je prija bija
Ožegovićev Miami
i di je bila činovnička
zadruga,
di je Marija Vatavuk
imala gostijonu
i di je Škarica drža
tovernu,
pa otale na sve bande
svita,
sve do Križa, Klobušca
i Krvave smokve.
