SALDO ISELJAVANJA: Gdje sve u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća prebivaju Šibenčani s najtipičnijim šibenskim prezimenima

Ovo je slika iz 1921., na kojoj je njih 12 apostola, osnivača Jadrije, među kojima su i Grubišić-Rovilo i Ive Jakovljević, ondašnji prvi susjedi iz Ulice Jurja Dalmatinca

KOJI SU NAŠI: Koji su pravi, a koji su krivi – ili metodološki, preciznije rečeno – koji Šibenčani imaju dulji, a koji kraći pedigre, ili – koji se mogu smatrati starosjediocima, a koji doseljenicima, to je jedno od krunskih pitanja šibenskog identiteta, na koje još nema općeprihvatljiva odgovora. (Više štiva o tome moguće je naći na internetskom Šibenskom brevijaru – sibenskibrevijar.blogspot.com i sibenskibrevijar2.blogspot.com). Činjenica je da je za vrijeme strašne kuge iz 1649. izumrlo 85 posto šibenskog stanovništva, te da ih je u nekoliko valova nadomještao doseljenički korpus iz Bosne i Hercegovine, kao i redoviti priljev iz šibenske Zagore. Tako je postupno, tek u 19. stoljeću, sa završnim saldom iz prvih popisa stanovništva nakon Drugog svjetskog rata, učvršćena široko prihvaćena freska „pravih“ Šibenčana, točnije – popis prezimena, koji u Šibeniku traju dulje od zadnjih 200 godina. Za većinu ostalih „pravi“ bi Šibenčani znali reći da su ili boduli sa nekog od šibenskih otoka, ili da su „odazgara“, s tim što bi Dubravljane, Danilovce, Vrpoljčane ili Biličane, smatrali manje vlajima i više našima, od onih s gornje strane Trtra ili Promine.


UČINCI DEPOPULACIJE I ISELJAVANJA: Držeći se te metodologije i sam sam u svojim demografskim istraživanjima, koje sam objavio u „Šibenskom teštamentu“, došao do odabranog popisa najtipičnijih i donedavno najbrojnijih šibenskih prezimena (među kojima su ona koja se u matičnim knjigama unazad više od 200 godina spominju samo u Šibeniku, ili pretežno u Šibeniku). Prema popisu stanovništva iz 2001., koji je detaljno opisan u „Hrvatskom prezimeniku“, izdvojio sam ta prava šibenska prezimena, prikazujući ih prema prebivalištima u Hrvatskoj. Prvi broj pokazuje ukupan broj osoba s tim prezimenom u tom gradu, a onaj u zagradi broj obitelji s tim prezimenom. Na smanjivanje broja Šibenčana s tim najtipičnijim šibenskim prezimenima iz popisa iz 2001. u odnosu na onaj iz 1948. (koji sam također detaljno prikazao u „Šibenskom teštamentu“), kao i na sve popise stanovništva u međuvremenu, utjecali su podjednako pad nataliteta i iseljavanje (pretežno obrazovanijih). Dugoročne posljedice najnovije depopulacije i iseljavanja, u kombinaciji s valovima migranata iz američkim agresijama devastiranog Srednjeg istoka i sjeverne Afrike, detaljno sam i prognostički opisao u krunskoj knjizi petoknjižja o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini, u „Europskom Šibeniku“, kao povijesnoj i ekonomsko-sociološkoj studiji.

Japanski turisti u ranoproljetnom Šibeniku, kreću s mula Krka u osvajanje stare gradske jezgre (kao njezini potencijalno najbrojniji prolaznici)

ŠIBENSKI POTOMCI – STRANCI U PREPRODANOM I GLOBALIZIRANOM ŠIBENIKU: U naslovu sam upotrebio glagol PREBIVATI, jer u Hrvatskoj iz 21. stoljeća ni iseljavanje više nije kao što je donedavno bilo: gotovo svi, prebivalištem iseljeni Šibenčani, i dalje imaju svoje kuće ili vikendice, pa i vezove i barke, na širem šibenskom području, te svako malo putuju i „gori“ i „doli“. Oni ne pridonose šibenskom proizvodu, ali utječu na potrošnju u Šibeniku, kao njegovi najvjerniji i najrastrošniji turisti. Njihova djeca ljeti u Šibeniku uglavnom ne rade u turizmu (to se ostavlja Slavoncima, vlajima i sličnim fureštima), ali su zato glavni konzumenti sve bogatije zabavne ponude na šibenskoj ljetnoj estradi. Oni, možda, više ne znaju ni polovinu šibenskih riči, ali još dobro znaju šta je prava spiza iz šibenske kužine. No, već kroz 20-ak godina i oni će se u Šibeniku osjećati kao stranci.


Arasi: Šibenik 92 (38), Split 24 (10), Zadar 11 (4), Zagreb 5 (2)


Batinice: Šibenik 54 (28), Zagreb 20 (12)


Belamarići: Šibenik 183 (83), Zagreb 105 (48), Dubrava kraj Šibenika 44 (14), Split 10 (5)


Berovići: Šibenik 50 (25), Zadar 16 (6), Raslina 15 (4), Zagreb 5 (3)


Blaće: Danilo Biranj 55 (17), Šibenik 52 (23), Zagreb 15 (8), Zadar 5 (2), Split 3 (1)


Bujasi:  Šibenik 152 (72), Zagreb 93 (45), Zadar 20 (8), Raslina 18 (8), Split 14 (7), Brodarica 8 (4), Bilice 5 (2)


Baranovići: Šibenik 151 (62), Zagreb 47 (24), Split 16 (9), Zadar 13 (5), Rijeka 7 (4), Brodarica 4 (1)


Čale: Šibenik 46 (18), Zagreb 20 (9), Split 9 (4)


Dunkići: Šibenik 57 (25), Zagreb 7 (2), Split 7 (2)


Gojanovići: Šibenik 58 (27), Dubrava kraj Šibenika 40 (14), Zagreb 14 (7), Zadar 9 (4), Split 8 (3), Rijeka 7 (5)


Guberine: Šibenik 69 (31), Zagreb 48 (20)


Gulini: Šibenik 290 (116), Lozovac 93 (36), Zagreb 66 (32), Split 41 (15), Gradina 32 (13),  Zadar 20 (9), Raslina 18 (6), Vodice 16 (4)


Friganovići: Šibenik 51 (20), Zagreb 34 (16), Zadar 19 (6), Vodice 9 (2)


Karadjolići: Šibenik 16 (8), Zagreb 6 (4), Split 5 (2)


Karadžolići: Šibenik 26 (13), Zagreb 8 (4)


Karađolići: Šibenik 64 (24), Split 4(2), Zagreb 2 (1), Žaborić 2 (1)


Junakovići: Šibenik 138 (44), Dubrava kraj Šibenika 100 (3), Zagreb 13 (8), Split 10 (3)


Lambaše: Šibenik 108 (45), Zagreb 11 (6), Cernik (Čavle) 10 (3), Rovinj 9 (3), Split 5 (2), Karlovac 5 (2), Vodice 4 (1)


Mikulandre: Bilice 232 (75), Šibenik 228 (78), Zagreb 37 (23), Split 20 (6), Zadar 9 (6)


Ninići: Šibenik 159 (60), Zagreb 85 (33), Rijeka 18 (8), Brodarica 6 (2), Split 5 (3), Bilice 5 (2), Primošten 4 (1), Tribunj 2 (1)


Šižgorići: Šibenik 27 (11), Žirje 16 (10), Brodarica 7 (2), Rijeka 4 (2), Zagreb 2 (1)


Zaninovići: Zagreb 102 (46) – među njima je i dio Zaninovića sa splitskih otoka, Šibenik 76 (35)


Zrnčevići: Šibenik 15 (7), Zaprešić 8 (3), Zagreb 3 (1), Split 1 (1)

Prvi s desna, koji čibući, moj je pradida Jerkan Karadžole, uslikan davne 1932., u Trsteniku, nakon još jedne rodne godine (za grožđe i plemenito crno, koje mi još kola po žilama)

DODATAK IZ „ŠIBENSKOG TEŠTAMENTA“ (pisanog na šibenskom dijalektu): Koja su plemena uznapredovala, a koja su se osula oli raštrkala okolo (od 1948. do 2001.)


Najvišji natalitet u ta 53 lita imali su u Šibeniku Škugori, Živkovići, Perani, Gulini, Mikulandre, Klarići, Ercegovići, Šupe, Lovrići, Slavice, Paići i Šarići, i njiman svaka čast!


Najvišje su se osuli i raštrkali okolo, vanka Šibenika, Bujasi, Baranovići, Belamarići, Baljkasi, Guberine, Zorići, Karađolići i Gojanovići.

I sad se ni jedni ni drugi ne tribaju ničemu čuditi!

Jedno od 20-ak gradilišta, na kojima se ovih dana mrvi stara i gradi nova panorama Šibenika, koji nam curi među prstima, ka' spržina

***VELIKI RJEČNIK ŠIBENSKIH RIČI  (verzija iz 2016.) besplatno je dostupan na adresi: docs.com/sibenskibrevijar. Najnoviju verziju digitalnog VELIKOG RJEČNIKA ŠIBENSKIH RIČI iz ožujka 2017. možete besplatno naručiti na e-mail adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com, kao i knjige iz petoknjižja o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini: ŠIBENSKI TEŠTAMENAT (100 kuna), ŠIBENSKA FILOZOFIJA (50 kuna) , ŠIBENSKA LIKARUŠA (80 kuna) i EUROPSKI ŠIBENIK (100 kuna), uz plaćanje pouzećem (troškove dostave snosi nakladnik). Za dublji uvid u moje višegodišnje istraživanje šibenske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti posjetite web-adrese: ŠIBENSKI BREVIJAR (sibenskibrevijar.blogspot.com) i ŠIBENSKIBREVIJAR2 (sibenskibrevijar2.blogspot.com), kao i malu internetsku knjižaru: KNJIŽARA JAKOVLJEVIĆ ŠIBENIK (knjizarajakovljevicsibenik.blogspot.com).

Šibenski dijalekt: Od Faustova venecijanskog „Dictionariuma“ iz 1595. do Jakovljevićeva internetskog „Velikog rječnika šibenskih riči“ iz 2017.

S desna na lijevo: Početak i Kraj

TKO JE SVE UNAZAD 950 GODINA UTJECAO NA RAZVOJ ŠIBENSKOG DIJALEKTA: Začinjanje i višestoljetni razvoj šibenskog dijalekta izravno su ovisili o tome tko je vladao Šibenikom i koji su sve migracijski trendovi stvarali njegovu demografsku strukturu. Iako je s razlogom stvoren mit prema kojem je Šibenik najstariji hrvatski samorodni grad, sve su njegove identitetske odrednice bujale pod presudnim utjecajem stranih vlasti, vanjskih agresija, ratnih zbjegova i doseljavanja, te uvezenih tehnologija i trgovačke robe. Uostalom, od svojih 950 godina, od mitološke 1066. do danas, Šibenik je pod hrvatskom vlašću bio manje od 150 godina, pa je i utjecaj strane vlasti, ratova i vanjske trgovine bio od presudnog značenja  za razvoj šibenskog dijalekta. Jer, od svog prapočetka do 1102. bio je najvjerojatnije delmatsko-romansko, pa hrvatsko-delmatsko naselje oko rimskog, pa bizantskog castruma. Od 1102. do 1127. u sklopu je Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, da bi u intervalu do 1180. bio pod vlašću Bizanta, a otad ponovno u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu sve do 1412. Od 1412. do 1797. pripadao je Mletačkoj Republici, da bi nakon njezine propasti, do 1806. bio pod Austrijom, pa do 1813. pod Napoleonovom vlašću i zatim, do 1918. pod Austrijom i Austro-Ugarskom. Nakon raspada Austro-Ugarske Šibenik je do 1921. pod Italijom, a od 1921. do 1941. u Kraljevini Jugoslaviji. Od sredine travnja 1941. do 8. rujna 1943. je pod talijanskom, fašističkom okupacijom, a zatim pod njemačkom, nacističkom vlašću do oslobođenja, 3. studenoga 1944. Otad je u Hrvatskoj kao članici federalne socijalističke Jugoslavije, sve do njezina punog državnog osamostaljenja, 8. listopada 1991. S ulaskom Republike Hrvatske, 1. srpnja 2013. , u Europsku uniju, i Šibenik postaje imenom na karti velike Europe, ali i govornim i jezičnim područjem, u koji preko novih tehnologija i uvoza, te turizma, sve snažnije prodire engleski jezik, u kombinaciji s već udomaćenim američkim informacijskim tehnologijama i globaliziranom, uglavnom amerikaniziranom estradnom kulturom. Sveukupno, od šibenskih prapočetaka do 1102. na šibenski su govor podjednako utjecali starosjedioci Iliri (Delmati), doseljeni (ali malobrojniji) Hrvati i u međuvremenu latinizirana vlast i pripadajuća joj prvobitna kultura. Na toj osnovi, sve do 1412. (kada Šibenik potpada pod vlast Mletačke Republike) ni Bizant, ni Ugarska nemaju značajnijeg utjecaja na govor u Šibeniku. Presudan utjecaj na razvoj šibenskog dijalekta u razdoblju od 1412. do 1797. ima mletačka vlast, a sa sve značajnijim dijelom i blizina Otomanskog carstva, s kojim Šibenik od sredine 15. do sredine 18. stoljeća i ratuje, i trguje. Radikalan utjecaj na prijelaz sa čakavštine na štakavštinu, i na sve veći udjel ijekavice u odnosu na ikavicu, s pripadajućim turskim vokabularom, imala je kuga iz 1649., nakon koje je Šibenik ostao bez 80 posto stanovništva, pa su u predgrađa i grad postupno doseljevali prognani iz turske Bosne i Hercegovine, sa svim svojim običajima i riječima. Otad je Šibenik, unatoč izmjenama stranih vlasti, sve do 1944. zadržao svoj govor kao mješavinu nastalu od nasljeđa od prije 1649. i od svega što su demografske, političke i tehnološke promjene donijele nakon 1649. Tu je baštinu uspio održati gotovo netaknutu do sredine 1980-ih, nakon kojih su zaredale nove radikalne promjene u govoru, izazvane demografskim, tehnološkim i političkim okolnostima, kroz koje je i Šibenik prošao dramatičan put iz jugoslavenske federacije, rata, pune hrvatske samostalnosti i početnog članstva u Europskoj uniji. Sve te promjene očitovale su se i u djelovanju Katoličke crkve kao najutjecajnije mreže vjerskih ustanova u šibenskoj kulturnoj povijesti: jer, sve do pada Venecije i dolaska Napoleonove vlasti, u Šibeniku je, uz kneza i vlast iz Mletaka, snažan utjecaj imala i Crkva, baš u obrazovanju, sa svim plusevima i minusevima koji su iz toga proizlazili. Uostalom, i mise su se sve do početka 20. stoljeća u Šibeniku služile na latinskom i talijanskom jeziku, kao što je i vlast s lokalnom poslovnom elitom unutar gradskih zidina komunicirala pretežno na talijanskom ili marginalno i na njemačkom ili ugarskom jeziku. Iz tog stranog jezičnog i govornog fundusa pretežno nepismeni je domaći narod kovao svoje riječi (imenice i glagole), od kojih je većina izvedenica talijanskog ili turskog, dok hrvatskom i slavenskom izričaju pripadaju samo pomoćni glagoli, osnovni pridjevi, prijedlozi i brojevi. To je osobito vidljivo u tehničkom vokabularu, budući da je većina tih riječi dolazila u Šibenik s meštrima, graditeljima, trgovcima, liječnicima i oficirima iz inozemstva, a s njima i nove tehnologije. Na narodu je bilo samo da te termine iskrivi na sebi prihvatljiv i razumljiv način.

Vrančićev "dalmatinski" i četiri ostala

ŠIBENSKE RIČI U VRANČIĆEVOM „DICTIONARIUMU“ KAO KORIJENJE JAKOVLJEVIĆEVA „VELIKOG RJEČNIKA ŠIBENSKIH RIČI“: Šibenske su riči unazad 950 godina zapisane u dva (po svojim osobinama) neusporediva rječnička projekta – u rječniku Fausta Vrančića, izdanom u Veneciji 1595. pod naslovom „Dictionarium quinque nobilissimarum evropae lingvarum (Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae), i u rječniku Ive Jakovljevića, izdanom najprije u knjižnom obliku, u Zagrebu 2006. i 2007., a u dopunjenom i internetskom izdanju početkom 2017. I dok je Vrančićev Rječnik dostupan samo u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te u depoima gradskih knjižnica u Zagrebu i Šibeniku, Jakovljevićev je digitalni Veliki rječnik šibenskih riči dostupan besplatno na internetu na dvjema adresama: docs.com/sibenskibrevijar, te na facebook.com/jakovljevic.ivo. Ponavljam, riječ je o dvama neusporedivim rječnicima, jer je Vrančićev nastao na počecima hrvatske pismenosti, a Jakovljevićev na njezinu „kraju“. Budući da je Vrančićev bio tračak svjetla u tadašnjem lingvističkom mraku, ali i početni zapis hrvatskog vokabulara sa stanjem iz 16. stoljeća u odnosu na tada četiri glavna jezika u okruženju, ušao je u povijest kao prvi rječnik hrvatskog jezika, dok je Jakovljevićev, iako je nastao usred informacijske i internetske ere, samo šibenski rječnik, značajan samo za šibenske jezične sladokusce. Iako Vrančićev Rječnik ima više od 5000 riječi, među njima je manje od 200 tipičnih, prepoznatljivih šibenskih riči, od kojih neke još pokazuju znakove života i u 21. stoljeću. Iako Jakovljevićev Veliki rječnik šibenskih riči ima više od 2700 riči i fraza, njegova će se prava vrijednost moći odvagnuti tek kroz 20-ak godina, kad većina tog govornog i jezičnog blaga pređe pod nadzor jezičnih arheologa. Iako je Vrančić i sam priznavao da zbog toga što je dugo bio izvan Šibenika slabo poznaje šibenski, pa i dalmatinski govor, ipak je čitateljima i jezičnim sladokuscima iz 21. stoljeća podario nemjerljivo blago, dok će Jakovljević - iako cijeli život govori pretežno šibenskim govorom – na puno vrednovanje svojeg Rječnika morati još malko pričekati. No, jedno je nesporno i povezuje oba rječnika: Faustove su šibenske riči korijenje iz kojeg i dalje buja Jakovljevićev Rječnik.

Faust iz vremena kad je pisao Rječnik

POPIS JOŠ ŽIVUĆIH ŠIBENSKIH RIČI IZ VRANČIĆEVA DALMATINSKOG VOKABULARA: Faust Vrančić svoj materinji jezik u petojezičnom rječniku najuglednijih europskih jezika naziva dalmatinskim, polazeći od povijesne činjenice da je Dalmacija dugo, još od Rimljana, objedinjavala prostor od Raše do Drača i Slavonije ili Bosne, a Hrvatske u današnjim granicama tada bilo nije. Zato je među više od 5000 dalmatinskih riječi uključio većinu, koja danas pripada standardnom hrvatskom jeziku i nema osobitu vezu ni sa današnjom Dalmacijom, ni sa Šibenikom. Iz tog korpusa Vrančićevih „dalmatinskih“ riči izdvajam neke, koje su bile sastavni dio baš temeljnog šibenskog govora i koje – ne varam li se – još pokazuju neke znakove života: badati, bajati (činiti štrepite), betežan, bičva, brod, cica, crikva, cukar, ča, čeljad, človik, ća, dojti, drača, drivo, gusar, gvozd, hljib, izajti, janjac, japno, jazik, jidriti, jubiti, kastel, koracati, kurba, likar, lupešćina, mati, ništo (niko, nikoliko), obadva, odaprati, odučiti se, osal (magarac), otiti, pakal, pijaca, pinez, piplić, pobiti se, pojti, poldne, postole, praznoguz, premalitje, prez (bez), prsan, razastriti (robu na sušilu), rebac, resti, rodakva, skitati se, skula, spominati se (sićati se), spuž, suprotiviti se, svitovati, šćap, šćeta, taklja, teplina, težak, Vazam (Uskrs), vazeti, zadnjica, žegavica (kopriva). Od riječi turskog porijekla, u Vrančićevu ih je Rječniku iz 1595. malo, zato što su se turske riječi u šibenskom zaleđu (Zagori i Bosni) udomaćile tek nakon stabiliziranja turske vlasti u Bosni i Hercegovini, te s prvim jačim valovima izbjeglica iz tih krajeva, kao i s prvim trgovačkim karavanama na potezima Šibenik-Bosna-Šibenik. (Zato ih je u Jakovljevićevu Rječniku iz 2017. znatno više.) Našao sam samo pet turskih riječi među Vrančićevm dalmatinizmima: čabar, čemer, obor, samar i varoš.

Petoknjižje Ive Jakovljevića o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini (s Rječnikom u temeljima)

***VELIKI RJEČNIK ŠIBENSKIH RIČI  (verzija iz 2016.) besplatno je dostupan na adresi: docs.com/sibenskibrevijar. Najnoviju verziju digitalnog VELIKOG RJEČNIKA ŠIBENSKIH RIČI iz ožujka 2017. možete besplatno naručiti na e-mail adresu: ivojakovljevic9999@gmail.com, kao i knjige iz petoknjižja o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini: ŠIBENSKI TEŠTAMENAT (100 kuna), ŠIBENSKA FILOZOFIJA (50 kuna) , ŠIBENSKA LIKARUŠA (80 kuna) i EUROPSKI ŠIBENIK (100 kuna), uz plaćanje pouzećem (troškove dostave snosi nakladnik). Za dublji uvid u moje višegodišnje istraživanje šibenske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti posjetite web-adrese: ŠIBENSKI BREVIJAR (sibenskibrevijar.blogspot.com) i ŠIBENSKIBREVIJAR2 (sibenskibrevijar2.blogspot.com), kao i malu internetsku knjižaru: KNJIŽARA JAKOVLJEVIĆ ŠIBENIK (knjizarajakovljevicsibenik.blogspot.com).