Sveti Roko, poslije kuge iz 1649., iscjeljuje svetog Jakova i Šibenik (skupa s kulom Teodošević i zatvorom - viri desno od Roka)
KUGA I
SJEĆANJE: Kako je izgledao Šibenik 1536., kad je dovršena gradnja katedrale
svetog Jakova, a kako nakon strašne kuge iz 1649., koja je pomorila gotovo
10.000 od ukupno 12.000 stanovnika unutar zidina i prigrada (Crnica, Varoš,
Plišac, Draga)? Većina crteža i bakropisa iz tog vremena također je nestala tijekom
te epidemije, jer su kugu pratili i pljačkaši, i požari, i višegodišnje kasnije
devastacije, od kojeg se većina palača unutar stare jezgre nije oporavila do
kraja 19. stoljeća, a neke od njih ni do danas.
MOJA JUČERAŠNJA
SNIMKA IZ KLOVIĆEVIH DVORA: Zato je Šibeniku dragocjen ovaj crtež, koji sam
snimio jučer u Klovićevim dvorima, među izlošcima iz petrogradskog Ermitaža,
kojima je u sažetku prikazano, ne samo vrijeme Katarine Velike, nego i razmjeri
njezina fundusa umjetničkih djela i dokumentarističke građe. Tamo se, naime,
pod inventarskim brojem OP 2349, u Ermitažu, vodi i jedan crtež „Pogleda na
Šibenik“, na kojem se u prvom planu vide kula Teodošević, te crkvica svetog
Roka i zatvor, a preko njih kupola katedrale svetog Jakova. Riječ je o crtežu
iz 1757. (98 godina nakon te kuge), koji je najvjerojatnije najstariji sačuvani
crtež „pogleda na Šibenik“ i njegovu katedralu nakon 1649.
KATARINA
VELIKA, UNESCO I JAKOV: Dakle, četvrt milenija prije nego što je šibenska
katedrala – veliko djelo Bonina iz Milana, Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca
– uvrštena na popis zaštićene svjetske kulturne baštine, bila je prepoznata i
na dalekom dvoru ruske carice, Katarine Velike, da bi ta vijest došla do
Klovićevih dvora, četvrt milenija kasnije, u proljeće 2018., pa otamo i u
Šibenski brevijar. Crkvica svetog Roka, iscjeljitelja okuženih i zaštitnika od
kuge, podignuta je bila u Šibeniku, uz rivu ispod katedrale, nakon kuge iz
1649., a srušena početkom 20. stoljeća, kao i kula Teodošević. Današnje skaline
prema katedrali podignute su početkom 1960-ih.