Još 1966. i Jovanka Broz je bila dobrodošla u šibensku prvostolnicu (iako nije bila deklarirana katolkinja)
OD JUBILARNE 1966. PREMA TRUSNOJ 2019. – NOVI ŠIBENIK U 10
SLIKA: Kao za vrijeme gradnje katedrale (od 1431. do 1536.) i prateće joj
dopune nizom palača i crkava u gradskoj jezgri (najvećoj u Dalmaciji), i
današnji je Šibenik u podjednakim radikalnim promjenama svoje ekonomske,
kulturološke, urbane i demografske strukture. O renesansnom su Šibeniku, koji
je procvjetao pod mletačkom vlašću, mnoga velika imena iz hrvatske i europske
znanosti i kulture napisala briljantne studije, a među njima i najblistaviji
autori sa šibenskih adresa. O dubokim strukturnim promjenama, koje Šibenik
proživljava od pada Berlinskog zida do danas, nastala je nova obimna građa,
među kojoj je i moje petoknjižje o šibenskom identitetu i njegovoj sudbini
(Veliki rječnik šibenskih riči, Šibenski teštamenat, Šibenska filozofija,
Šibenska likaruša i Europski Šibenik). Ali, možda se na prste jedne ruke mogu
nabrojati danas živući sugrađani koji su pročitali većinu tih studija (što se
vidi na prvi pogled kroz javne reakcije većine na aktualna politička,
kulturološka, demografska, religijska ili najdalekosežnija znanstvena pitanja,
iskazivane kroz političke govornice, klasične medije ili društvene mreže i
javne manifestacije). Zato je ponekad zgodno nepreglednu slojevitost te identitetske
drame iskazati u nekoliko naizgled nepovezanih slika. Tako ćemo ovdje na
preskok, u svojevrsnim kontrapunktima, predstaviti radikalne promjene šibenskog
tijela i duše unazad kratkog razdoblja od 1966. (kad je Šibenik obilježavao
900. godišnjicu od prvog spomena svojeg imena u povijesti) do skore, europske,
ali vrlo trusne 2019. (u kojoj će se navršiti i 370 godina od epidemije kuge,
koja je pomorila 80 posto stanovnika na širem gradskom području). Podsjetimo
se, da je – prema Hrvatskoj enciklopediji - kontrapunkt (srednjovj. lat. punctum contra punctum: točka protiv točke, tj. nota protiv note), tehnika
višeglasnoga (polifonijskoga) skladanja, odnosno vođenja i kombiniranja dviju
ili više istodobnih glazbenih linija, koje su melodijski i ritmički samostalne,
ali se moraju međusobno uskladiti prema određenim načelima.
Umjesto u crkvenoj baštini, Tito je radije uživao u pogledu na završnicu gradnje šibenskog mosta (10. svibnja 1966.)
ZAŠTO TITO
NIJE USLIKAN U KATEDRALI, NEGO ISPOD MOSTA: Tog 10. svibnja 1966. predsjednik FNRJ,
Josip Broz Tito, sa suprugom Jovankom, posjetio je Šibenik, uoči proslave 900.
godišnjice od prvog spomena Šibenika u nekom pisanom dokumentu. Tada sam i sam,
u Kalelargi, prvi put vidio Tita, i začudio se kako nije visok, i kako ima
pituranu kosu. Iz tog vremena, u obiteljskoj fototeci imam sliku Titove supruge
Jovanke Broz, prilikom njezina posjeta katedrali svetog Jakova (gdje je bila
vrlo lijepo dočekana), ali gdje uz nju nije bio Tito, kao i sliku Tita koji je
za to vrijeme došao vidjeti završnicu radova na gradnji šibenskog mosta. Dakle,
Tito je došao odati državno poštovanje mitu o hrvatskom kralju Petru Krešimiru
IV, ali je u crkvu poslao svoju ženu, kao da je pravi Šibenčanin (jer, dok je još
za Austrije i prve Jugoslavije, vjeronauk bio obavezni predmet u pučkim
školama, i mnogi naši stari su u crkvu slali svoje žene, matere i djecu,
preferirajući za se neke atraktivnije adrese). Tom Titu je Šibenik lani
izbrisao ime s Poljane, koja je malo poslije dubinski raskopana, u potrazi za
radikalno novim značenjem.
Poljana u snijegu, s kioskom za novine i Gradskom kavanom nasuprot (30. siječnja 1954.)
HOĆE LI
PONOVNO POLJANA BITI GRADSKO SREDIŠTE, A NE SAMO PARKIRALIŠTE: Nije daleko
vrijeme, kad je veći dio Šibenika bio pješačka zona, i kad je stara jezgra bila
gotovo sve za grad: i šetalište, i tržnica, i ribarnica (Pazar i peškarija), i
kavana i toverna, i palača i puna kuća, i prostor za više vrtića i osnovnih
škola, kao i urbani kompleks u kojem su svoja sjedišta imale brojne gradske
ustanove i poduzeća, te još brojniji obrti. Poljana od 30. siječnja 1954. i
Poljana od jučer dva su posve različita svijeta: na prvoj su se mnogi tada
grudali, šetali, kupovali novine, prilazili Gradskoj kavani ili kinu Tesla,
kazalištu i Gospi vanka Grada, da bi današnja Poljana bila prostor u kojem
bageri buše njezinu neizvjesnu, ali izazovnu budućnost.
Bageri ovih dana kopaju ne samo u budućnost, nego i sve dublje u prošlost
ČEMU (TREBA
DA) SLUŽI STARI PAZAR: Nakon što su 1908. srušene istočne zidine, nastao je
gradski pazar, koji je u dugom razdoblju do 1984., bio najposjećeniji i
najprometniji prostor. Nakon što je iznad Drage otvorena nova tržnica, taj su Pazar
Šibenčani počeli zvati Starim pazarom. Cjelokupan prostor tog Starog pazara sa
četiri terase obnovljen je početkom 21. stoljeća, ali stalno zjapi prazan, kao
što sve više zjapi i cijela stara gradska jezgra, u kojoj se radikalno smanjuje
broj stanovnika (još 1970-ih ih je bilo oko 3000, a sad ih je manje od 600!).
Pazar iz 1930-ih: jedva da se moglo prolaziti među bancima
Stari pazar na svetu Lucu 2018.: jedva da gdje vidiš živo čeljade
ČEMU (TREBA
DA) SLUŽE TVRĐAVE, ČETIRI BUNARA I VEĆINA BAŠTINE: Iako je Šibenik,
zahvaljujući slovenskom Impolu, uspio zadržati snažnu aluminijsku industriju na
prostoru TLM-a, te zahvaljujući nizu privatnih inicijativa i gradskoj politici,
na Podima razviti snažnu industrijsku zonu, po malo čemu se u Šibeniku osjeća
da je on još i grad moderne industrije (ne samo zato što moderne industrije
zapošljavaju više robota nego ljudi, nego i zato što je malo što od toga danas
vlasnički ili kreditno hrvatsko ili šibensko).
Fortica na 120 decibela, uz bok groblju svete Ane
KONCERTNA POZORNICA KRAJ GROBLJA: Gotovo sve što je u Starome
gradu i u širim prstenovima oko njega svima vidljivo, okrenuto je turizmu: i
prenamjene pašnjaka u turističke i građevinske terene, i pojava šireg sloja domaćeg
stanovništva koji ubire ekstra prihode od preprodaje nekretnina, i prenamjene dijela
sakralne baštine u komercijalne svrhe, i prenamjena gradskih tvrđava, kao i
cjelokupne rive i većine nekretnina u staroj jezgri, koje se pretvaraju u
apartmane ili klize u vlasničke portfelje stranaca. Naposljetku, u vlasničke
portfelje su već otklizale i telekomunikacijske usluge, i većina tržišta robe,
kao i većina turističkih usluga kao i tržište zabave, u pozadini kojih je i
hrvatska predaja gotovo cjelokupna bankarskog potencijala i nacionalne štednje
stranim bankama. U tom kontekstu, teško da bi kralj Petar Krešimir IV prepoznao
tvrđavu svetog Mihovila, kao što je ljeti teško prepoznati i Četiri bunara. Jer,
dva se bunara ne vide od pokrova, kojim se preko njih proširio restoran „Pellegrini“.
Na to me, kao u Andersenovoj bajci o carevu novom odijelu upozorio moj mlađi
unuk, kad sam mu prošlog ljeta govorio da se to što vidi kroz onaj volat zove
Četiri bunara. On mi je rekao: „Dida, nisu četiri, nego – dva!“
Na svetu Lucu 1943. engleski su bombarderi razorili petinu Staroga grada, pa i dominikanski samostan u Docu (gađajući njemačke položaje). Na istom je mjestu 1958. otvorena šibenska peškarija (nakon što je na mjestu stare, koja je srušena, otvoreno dječje igralište na rivi).
Ovih se dana na prostoru stare peškarije dovršava gradnja stambeno-poslovnog bloka s bočnim mu hotelom (snimljeno kroz ponistru iz moje kužine)
ZAVRŠNI
RAČUN ŠIBENSKOG TURIZMA: Turizam je savršeni okvir za prodor domicilne kulture
u širu, međunarodnu javnost, u slučaju da su domaće banke i domaći vlasnici turističkih
potencijala glavni akteri na turističkom tržištu. No, kako to ni u šibenskom,
ni u širem hrvatskom slučaju više nije, dobro bi bilo da se bar na lokalnim
razinama, u ovom slučaju u Šibeniku, sastavi i objelodani čista računica o tome
koliko neto-koristi od turizma imaju gradske financije, koliko građani, koliko
šira zajednica, država i institucije, a koliko strani akteri (banke, vlasnici,
trgovačke kuće, agencije itd.). Prema mojim računicama, od 100 prijavljenih
kuna prometa kroz turizam, Šibeniku ostaje manje od 20 kuna (i još 20-ak
državi), s tim što valja znati da je gotovo trećina ukupnog prometa u turizmu
na sivo i crno (bez koristi za lokalnu i državnu blagajnu). S druge strane,
ključna je posljedica najnovijeg vala masovnog turizma širom hrvatskog dijela
Jadrana, demografsko pražnjenje starih gradskih jezgri, devastacija baštine i sve
opasnije zagađivanje najkvalitetnijih dijelova akvatorija.